Kokcidioza je parazitarna bolest koja se uglavnom pojavljuje kod mladih goveda (do 18 mjeseci starosti), kunića (u dobi od 6 do 11 tjedana starosti) te pilića (u dobi od 3 do 12 tjedana starosti).
Radi se o mikroskopski sitnim parazitima koji se naseljavaju u stanicama crijeva te izazivaju proljev s primjesama sluzi, koji u kasnijoj fazi bolesti postaje krvav.
UZROCI, MANIFESTIRANJE BOLESTI I ZNAČAJ
Uzroci bolesti mogu biti zagađena hrana i voda, ali i starije životinje. Pojavi bolesti osobito pogoduje vrijeme nakon formiranja tovnih skupina (junad), a širenju bolesti – slobodno držanje, visoka vlažnost u zraku i prenapučenost.
Kod bolesnih životinja može se primijetiti karakteristično ponašanje – tiskanje pri baleganju, žeđ i smanjen apetit, a kod pilića i nakostriješeno perje. Kod kunića se bolest može pojaviti u jetrenome (povećan trbuh) ili crijevnome obliku. Kod junadi bolest obično traje tjednima, uginuća pilića mogu nastupiti nakon 2 do 4 dana, a kunića nakon 4 do 15 dana ili bolest traje 2 do 3 mjeseca.
Bolest uzrokuje značajne štete koje se očituju kao smanjeni prirast kod junadi (uginuća nisu česta), kroz visoki postotak uginuća pilića (do 70%) i kunića (čak 90 do 100%).
KOKCIDIOZA KOD PERADI
Promatrano kroz uzroke postanka i širenja bolesti te njezin ekonomski značaj, najvažnija je kokcidioza peradi (purani i kokoši).
U pravilu postoji više vrsta tzv. kokcidija koje parazitiraju u pojedinoj životinjskoj vrsti kao svojem domaćinu. Struka navodi da kod domaće kokoši (vrsta Gallus domesticus) parazitira čak sedam vrsta kokcidija od kojih je njih pet vrlo patogeno za piliće u tovu i piliće u uzgoju za buduća roditeljska jata ili nesilice konzumnih jaja (Eimeria acervulina; E. brunetti; E. maxima; E. necatrix; E. tenella; E. mitis; E. praecox). Stoga se mogu razlikovati kokcidioza slijepih crijeva ili cekalna kokcidioza (uzročnik E. tenella) i crijevna kokcidoza (uzročnici Eimeria acervulina; E. brunetti; E. maxima; E. necatrix).
Razvoj kokcidija odvija se u dvije odvojene faze. U tzv. egzogenoj fazi u vanjskim uvjetima visoke vlažnosti zraka, idealnih temperaturnih uvjeta i kisika, nezrele oociste za prosječno 48 sati sporuliraju i postaju invazivne. Oociste su vrlo otporne na vanjske utjecaje, kemijska i mehanička djelovanja te u vanjskom okolišu mogu preživjeti i sačuvati invazivnost i do 12 mjeseci.
Nakon unosa invazivnih oocista u organizam hranjenjem, u probavnom sustavu domaćina slijedi endogeni razvoj u crijevima. Endogeni razvoj karakteriziran je pojavom tzv. destrukcije napadnutih tkiva i ponovne invazije novonastalih razvojnih stadija (sporozoiti, trofozoiti, shizonti ili meronti I i II generacije, merozoiti, mikro i makrogametociti) u crijevne stanice. Endogeni razvoj završava formiranjem zigota i na kraju oocista, koje izmetom budu izbačene u vanjsku sredinu. Period od unosa oociste do faze izbacivanja oocista putem izmeta za pojedine vrste kokcidija traje od 4 do 7 dana.
Kokcidiozu je moguće liječiti primjenom kokcidiocida u vodi za piće tijekom 24 do 48 sati, ali već nastalu štetu neće više biti moguće popraviti. No, to ne znači da se ovi preparati trebaju i smiju davati pilićima po vlastitom nahođenju, kao nekakva preventiva, bez da za to postoji stvarna potreba (pojava manifestacije bolesti), a što je uobičajena praksa u našim domaćinstvima.
Pojavu kokcidioze najbolje je spriječiti, tj. provoditi preventivu bolesti. Preventiva se, između ostalog, relativno uspješno provodi primjenom kokcidiostatika (kemijska sredstva i/ili ionoforni antibiotici) umiješanih u stočnu hranu. U proizvodnom asortimanu Tvornice stočne hrane d.d. Čakovec postoji takva hrana (npr. Superkoncentrat za piliće). Proizvodi sadrže jasnu uputu kupcima pod kojim uvjetima se ona daje životinjama i kada se s njezinom primjenom mora prestati!