Kivi (kivika, aktinidija) Actinidia deliciosa je drvena i listopadna voćna vrsta porijeklom iz južne Azije koja se početkom 20. stoljeća proširila svijetom. Može narasti do 9 metara. Karakteristično je za ovu voćnu vrstu da ima odvojene muške od ženskih cvjetova. U nasadima kivija treba voditi računa da se muške i ženske bilje odvojeno sade, preporučljivo u omjeru jedna muška na šest ženskih biljaka. Danas se kivi sadi i na kontinentu što je pred desetak – petnaestak godina bilo gotovo nezamislivo. Može podnijeti temperature i do -10°C, ako ne traju dugo, ali je vrlo osjetljiv na niske temperature u vrijeme početka vegetacije pa je prijedlog da se ga sadi na zaštićenim mjestima. Traži lakše tlo, bogato hranjvima, kiselosti pH 6-6,5.
Prije sadnje neophodno je tlo dobro i duboko obraditi do 60 cm i obaviti meliorativnu gnojidbu. Kod većih nasada svakako se preporuča obaviti analizu tla temeljem koje će se obaviti gnojidba. Sadnja se obavlja krajem zime ili početkom proljeća na dubinu kao što je posuda iz koje se sadnica uzima, na razmak među redovima od 4-5 metara i u redu od 4-4,5 metara.
Tlo ispod biljaka treba redovito održavati kako bi se suzbili korovi, ali opreznim okopavanjem jer kivi ima dosta plitko korijenje. Tijekom vegetacije biti će potrebno dosta zalijevanja jer kivi traži dosta vlage, ukoliko izostanu redovite oborine. Naravno, najbolji sustav je „kap na kap“ ukoliko imamo ozbiljan nasad ili za to imamo mogućnosti na okućnici.
Gnojidbu, samo oko biljaka, obavljamo na način da u prve dvije godine po sadnji biljkama dajemo dušično gnojivo (organsko preporučamo ili mineralno 30 g uree u 3 obroka /m² u prvoj godini, a u drugoj se količina udvostručuje). U kasnijim godinama gnoji se cijela površina nasada.
Berba je krajem listopada ili do sredine studenog, ali tamo gdje ima mrazeva i ranije. Preporuča se ručno branje kako se plodovi ne bi oštetili.
Plodovi se skladište na temperaturi od 0 do 3°C dok ne dosegnu zrelost ili za ubrzano zrenje temperatura se diže do 25°C i uz vlagu od 95% uz malo doziranje etilena.
Kivi rodi dosta rano, već u 3. ili 4. godini dok punu rodnost postiže u 7. ili 8. godini po sadnji. Da bi se postigla očekivana rodnost, koja je kod kivija vrlo visoka, treba obratiti pozornost na rezidbu. U ranijim godinama rezidba je važna za formiranje biljke i kasnije za redovitu i očekivanu rodnost. Nakon sadnje biljku treba skratiti na dva pupa iz kojih će se razviti dvije grane od kojih jednu (gornju) usmjeravamo kao glavnu uz pomoć nekog štapa, a drugu (donju) prikraćujemo na 20-30 cm i ona će biti samo rezerva. Nju kasnije uklanjamo. Kako je kivi penjačica neophodno je osigurati odgovarajuću armaturu. Najčešći uzgojni oblik je dvostruka pergola. Za armaturu treba pripremiti T stupove i tri reda nehrđajuće žice. Biljka mora imati jedno uspravno deblo iz kojeg se izvode grane. Pergolu formiramo na visinu od 180-200 cm do koje visine uzgajamo onu glavnu mladicu, koju smo usmjerili prema gore. Glavna mladica se redovito pincira svakih 60 cm kako bi se izbjeglo uvijanje (uklanjanje uvijenog dijela). Na kraju godine bi tim postupkom trebali dobiti jaku i ravnu granu koja je osnova budućeg debla. Tijekom zimske rezidbe tu granu prikraćujemo na 15-20 cm ispod žice kako bismo u slijedećoj vegetaciji dobili dvije grane koje ćemo saviti i usmjeriti lijevo i desno po žici i vezati. Izboji se potom u proljeće prikrate pa ćemo dobiti dva nova izboja koji se usmjere po žici u suprotnom smjeru. Rezidba radi roda obavlja se u 3. ili 4. godini. Razlikuje se rezidba muških od ženskih biljaka. Glavna se rezidba muških biljaka obavlja nakon cvatnje kada se izboji koji su nosili cvjetove prikraćuju na 50-60 cm. Kod ženskih biljaka treba obratiti pozornost na tzv. drvene i mješovite pupove. Iz drvenih će se se razviti vegetativni izboji, a iz mješovitih vegetativni i rodni izboji. Rodni izboji su najkvalitetniji ako su duljine 15-40 cm. Kivi će dati plod samo na izbojima iz tekuće sezone i to samo na onima koji se razviju iz jednogodišnjih uzboja. Obično rodi samo prvih šest pupova. Zimsku rezidbu obavljamo u fazi mirovanja – tijekom siječnja i veljače s ciljem osiguravanja optimalnog broja jednogodišnjih izboja. Ljetna rezidba obavlja se u više navrata tijekom vegetacije da bi se osigurala prozračnost, bolji razvoj plodova i diferencijacija mješovitih pupova na mladicama za iduću godinu. Uvijajuće mladice treba kratiti.
