Salata je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika i u pravilu se uzgaja iz presadnica.
Sadrži u prosjeku 94% vode, 2% šećera, 0,6% sirove celuloze, 0,65 mineralnih tvari, 1,25 sirovih proteina, bogata jeB1, B2 i C vitaminom, karotinom te solima, kalijem željezom i fosforom.
Salate glavatice se dijele na:
- Kristalke
- Maslenke (puterice).
VRSTE SALATA
Puterica
Uz zelenu varijantu postoje i puterice crvenih listova. Salata koja se uzgaja na otvorenom može doseći težinu i do 500 grama, a ukoliko ih uzgajamo u stakleniku, puterica će doseći težinu od 100 grama. Kako je vrlo osjetljiva, nakon berbe je treba odmah iskoristiti.
Endivija
Listovi endivije razvijaju se u obliku rozete, dok se kasnije ravnomjerno rasporede po stabljici.
Radič
Najčešće ga poznajemo u crvenoj varijanti. Glavna sezona mu je na jesen, od listopada pa sve do svibnja. Ovisno o sorti, glavica mu bude mala i okrugla ili otvorena, dugoljasta ili okrugla, kao rozeta.
Ledena salata
Salata koja formira čvrste i zatvorene glavice i mnogo je teža od obične zelene salate (puterice). Njeni listovi su mesnati, sjajni i na dodir grubi, ali su zato čvršći i hrskavi. Poslije berbe dulje će se moći čuvati, osobito ako je stavimo u foliju.
Rimska salata
Salata poznata po tome što ima vanjske zelene listove, a „srce“ žuto. Bere se od rujna do studenog, ovisno o podneblju i vremenskim uvjetima. Kako ima čvrste listove, može se dulje čuvati.
Matovilac
Ne traži neke posebne uvjete uzgoja te dobro podnosi mraz i niske temperature. Seezona za ovu salatu je zima i rano proljeće.
Rukola
Iako salata, može poslužiti i kao začinsko bilje pa se člesto kombinira s drugim salatama ili jelima. Nešto je intenzivnijeg okusa, ali vrlo cijenjena.
Šparogolika salata
Salata porijeklom iz indije koja se jede sirova ili dinstana. Ima bijele, mesnate, sjajne i grube listove.
UZGOJNI UVJETI
Salatu možemo uzgajati dulje vrijeme na istoj gredici, a ukoliko je moguće dobro bi joj bilo osigurati barem jednu predkulturu. Kako ima kratku vegetaciju, kroz godinu možemo imati i 2-3 berbe, a može se uzgajati i kao međukultura.
Najpogodnije vrijeme za uzgoj salate na otvorenom u našim vrtovima je proljeće i jesen, kada temperature nisu toliko visoke. Sjeme salate niče za 2-4 dana kada je vanjska temperatura od 15-20°C. Za cca 45-55 dana salata će dosegnuti svoj maksimum rasta. U pravilu, teško podnosi temperature više od 20°C, osobito u uvjetima suhog tla i zraka.
Salata treba humusno i vlažno tlo. Za formiranje glavice, salati će trebati oko 15 l vode na kvadratni metar, dva puta tjedno. Ako je toplije – i više. Zalijevati uvijek treba, ako je to moguće po oblačnom vremenu ili kasno pred večer ili rano u jutro.m
Što se tiče tla, salata voli rastresito i plodno tlo, bogato organskim tvarima pa će organska gnojidba biti najbolja. Salata je vrlo osjetljiva na povišene vrijednosti soli u tlu pa je optimalna vrijednost pH 6,0-6,5-7. Tlo treba obraditi na dubinu od 20-25 cm. Kako salata ima kratak korijen, gnojivo ne treba duboko ukopavati. U jesen treba gredicu dobro „preštihati“ te pognojiti.
Tlo koje smo u jesen pognojili dobro bi bilo malo pognojiti i na proljeće, kod pripreme gredice, ali nije bitan uvjet ako salatu ne uzgajamo „na veliko“. Tijekom rasta salatu je moguće prihraniti npr. KAN-om sa 0,07-0,1 kg na 10 metara kvadratnih, ali treba paziti da granule ne padnu na list!
Ako imamo dobar staklenik ili plastenik, za berbu u prosincu, salatu treba posaditi sredinom listopada, ali sve ovisi o klimatskim uvjetima. Na kontinentu se može uzgajati zimi kao predusjev rajčici i krastvacima. Salatu treba redovito prorijeđivati na način da se postigne idealan razmak među biljkama od 25-30 cm, a s razmakom redova od 30 cm.
Najbolje je salatu saditi u razmacima kako sva ne bi bila za berbu istovremeno.
Uzgoj salate iz presadnica traži malo više pažnje jer su oštećene presadnice vrlo osjetljive i podložne bolesti, npr. sivoj plijesni.