Monokultura se najčlešće spominje kao uzrok mnogim problemima u rastu i razvoju usjeva, čak i kod snošljivijih kultura. Ispravan plodored u dobroj mjeri sprječava širenje određenih bolesti i korova kao i štetnika. Osobito proizvođači u integriranoj proizvodnji znaju njegov značaj i potrebu poštivanja pravila o plodoredu.
Kada je riječ o ratarskoj proizvodnji postoje određena propisana pravila pa je tako određeno da se na istoj parceli tijekom 5 godina mora promijeniti barem tri biljne vrste iz različite porodice. Kada je riječ o našim vrtovima, gotovo da vrijede ista pravila – ne svake godine istu kulturu na istoj gredici!
Tzv. nesnošljovost kultura udomaćeni je terim u biljnoj proizvodnj. Snošljive su one kulture koje lakše podnose izostanak plodoreda (kukuruz, raž, krumpir, zob), dok teže podnose (nesnošljive) mrkva, suncokret, grašak, šećerna repa.
Direktna posljedica nepoštivanje pravila o češćoj izmjeni kultura na jednoj površini je tzv. umor tla kao i česte pojave određenih štetnika i bolesti.
Primjera za to je dosta, a često se spominju problemi proizvodnje krumpira kao monokulture. On je doduše snošljvija biljna vrsta, ali je česta pojava tzv. izrođivanja zbog korištenja vlastitog sadnog materijala, često popraćena različlitim virusnim bolestima, zadržavanjem i razvojem korova i sl.
Dakle, postoje neka pravila o učestalosti sadnje odnosno sijanja. Evo nekih primjera:
– LUK, ČEŠNJAK – u 5 godina najviše jednom kao glavni usjev
– TIKVE – u 3 godine najviše jednom kao glavni usjev
– KRUMPIR – u 4 godine najviše jednom kao glavni usjev.
02.02.2014.