Fuga u graditeljstvu označava prostor između pločica (ili ploča) poda ili obloge. Fuga na položenim keramičkim pločicama ili kamenu daje finalni pečat nekoj površini. Svrha fuge nije samo u njenoj praktičnoj naravi (zapunjenje prostora između pločica) već ima i estetsku funkciju. Taj prostor se može zapuniti materijalima na osnovi cementa ili smole.
Kako i koji materijal odabrati? Koja je odluka najpravnija? Koje su pogreške kod fugiranja?
Mase na bazi cementa su porozne, a ta poroznost varira ovisno o dodacima i količini vode u smjesi. Određeni stupanj vodoodbojnosti može se postići i dodavanjem aditiva, ali se time ne doviva potpuna vodonepropusnost. No, podsjećamo – vodonepropusnost ne osiguravaju pločice i fuge već hidroizolacijski sustav!
Što uzrokuje promjenu boje cementne fuge? Voda! Višak vode u smjeci za fugiranje ili prerano započeto čišćenje uzrokuje spomenutu pojavu. I nedovoljno suha podloga može pridonijeti tom problemu.
Fuge ne bi smjele biti šire od 2 mm, sukladno normi UNI EN 11493.
Kada se koristi smola kod fugiranja? Uvijek kad je pod izložen djelovanju agresivnih materijala – npr. kiseline. Tzv. dvokomponentne mase za fugiranje na bazi epoksidne smole su kiselootporne i vodootporne. Tako bi takve mase bilo dobro koristiti u kuhinjama, mljekarama, klaonicama, pivnicama i sl. gospodarskim objektima. Ali i u individualnim građevinama da se dobija željena visoka kvaliteta i vodoodbojnost.
Epoksidne mase se koriste:
– na način da se dobro izmiješaju svi sastojci
– površinu valja odmah oprati nakon primjene
– obaviti probno čišćenje.
Najčšće pogreške kod fugiranja su:
– nedovoljna ispunjenost
– neujednačen izgled
– nedovoljna tvrdoća
– pukotine
– iscvjetavanje.
Dakle, glavna namjena fuga je ispuna (popuna) prostora između keramičkih pločica ili kamena uz djelomičnu sposobnost kompenziranja naprezanja izazvanih opterećenjima površine. Uz to, fuge moraju biti otporne i na nepovoljne biološke utjecaje (plijesan) te kemijske utjecaje (kiseline, lužine i sl.).
Uz fuge, važne su i diletacije kojima dijelimo velike površine kako bismo izbjegli pucanja. Izraziti je problem upravo naprezanje površine, a koji problem se rješava diletacijama uz primjenu trajno-elastičnih masa za brtvljenje.
Izbor mase svodi se na izbor cementne ili epoksidne mase za fugiranje.
Koju ćemo cementnu masu odabrati (osim zbog već prije navedenih razloga)?
Cementne mase za fugiranje imaju ograničenu kemijsku otpornost pa je za prostore koji su izloženi kemijskim opterećenjima potrebno koristiti dvokomponentne mase za fugiranje na bazi epoksidnih smola i mase za brtvljenje na osonovi poliuretana. Isto vrijedi i za prostore u kojima se traži stalno održavanje visokog stupnja higijene (javne ustanove, kuhinje, visnki podrumi, mljekare, sirane, pogoni za preradu voća i povrća…).
Diletacijske fuge i spojevi na površinama s normalnim opterećenjima trebale bi biti od trajno-elastičnih masa za brtvljenje na silikonskoj osnovi. Za površine pod visokim opterećenjem i higijenskim zahtjevima predlažemo koristiti proizvode na osnovi poliuretanskih smola.
U Gra-mi vam možemo puniditi, osim klasičnih masa za fugiranje na cementoj osnovi i mase na bazi epoksidnih smola (npr. MAPEI).
06.08.2017.
