Troškovi hranidbe u tovu svinja imaju najveći udio u ukupnim troškovima (50-80%) pa je kontrola tih troškova i njihovo smanjenje ključno za smanjenje ukupnih troškova proizvodnje. Dakle, radi se o najosnovnijem pitanju efikasnosti proizvodnje.
Općenito, danas se barata s podatkom o tzv. konverziji (pretvorbi) hrane u energiju i prirast tovljenika od 2,7 kg hrane za kilogram prirasta. Napominjemo da se radi o podatku koji bi trebao biti zadovoljavajući u klasičnom tovu. Naravno da su u tom pogledu ciljevi ipak nešto drugačiji.
Mnogo je čimbenika koji utječu na taj pokazatelj: čimbenici koji se tiču samih životinja (odabir genetike, zdravstveni status), sustav i način hranidbe te uvjeti držanja (objektivne okolnosti).
Odabir genetike važan je čimbenik uspješne proizvodnje. Načelno, uvijek se preporuča korištenje „materijala“ provjerenog i poznatog porijekla. Spol svinja također se odražava na konverziju pa je tako kod muških svinja konverzija za 10-15% viša nego kod ženskih svinja.
Zdravstveni status svinja također ima značajan utjecaj na uspješnost proizvodnje. Ukoliko se zapaze poremećaju u hranidbi i konverziji, to može biti prilično siguran znak pojave neke bolesti. Često spominjane bolesti kao npr. zarazni proljev ili PRRS sigurno značajno utječu na uspješnost konverzije hrane u energiju i prirast kod svinja. Nadalje, stanje mikroflore probavnog sustava također je značajni čimbenik. U tom smislu važno je voditi računa o zdravstvenoj ispravnosti hrane pa je poželjno hranu dobavljati od provjerenih i poznatih proizvođača (Tvornica stočne harne Čakovec), a kod korištenja vlastitih sirovina biti na osobitom oprezu (mikotoksini!).
I o načinu hranidbe treba voditi računa. Poznato je da je rasipanje hrane veće kod tzv. suhe hranidbe u odnosu na mokru hranidbu. Uopće, sprječavanje nepotrebnog rasipanja je važan čimbenik ne samo uštede već i ukupnog smanjenja troškova hranidbe.
Hranidbena vrijednost obroka (sustav hranidbe) važan je faktor učinkovite proizvodnje. Struka preporuča da se u tovu s 100-120 životinja primijeni dvofazni sustav – u prvoj se fazi, kada tovljenici imaju 30-60 kg težine hrane s krmnom smjesom sa 16% proteina, a u drugoj fazi se hrane hranom s 14% proteina. To je posljedica spoznaje da je kod porasta tjelesne mase prisutan smanjen intenzitet sinteze proteina.
Mikroklimatski uvjeti koji vladaju u tovilištu isto su značajan faktor koji utječe na učinkovitost proizvodnje. Poželjne i optimalne temperature kreću se od 18 do 21°C u fazi tova do 50 kg tjelesne težine te 15-18°C u fazi tova od 50 kg do klanja. Previsoke, ali i niske temperature u tovilištu podjednako nisu poželjne jer značajno dižu pokazatelje konverzije.
I na kraju, uvjeti (sustav) držanja također se održavana konverziju. Konverzija hrane kod svinja koje držimo u zatvorenim sustavima imati će bolje pokazatelje u odnosu na svinje koje držimo u otvorenim sustavima jer one općenito troše više energije što ima za posljedicu slabiju konverziju i sporiji rast.
U jednoj izbalansiranoj proizvodnji koja teži većoj učinkovitosti svi spomenuti čimbenici su od velike važnosti.