Postoji prirodna pozadina pojave kljucanja kod peradi. To je jedan od načina društvenog kontakta između životinja, uglavnom da bi se uspostavio status.
Ova vrsta kljucanja poprima ekstremni karakter u lošim klimatskim uvjetima i uvjetima definiranim okolinom. Kanibalizam se često javlja u krajnje vlažnim i toplim peradnjacima, uz intenzivnu prisutnost prašine i mnogo životinja po kvadratnom metru, kod manjka polica, prostora za hranjenje ili ventilacije.
U prirodnim uvjetima može se primijetiti da životinje jedna drugoj kljucaju perje, jedući male komadiće samo iz radoznalosti ili da upotpune svoju prehranu. U peradarskom uzgoju, posebice ukoliko se koriste kavezi, perje je samo izvor kljucanja alternativan hrani. U ekstremnim uvjetima ovo se kljucanje pretvara u čupanje i jedenje perja, konačno skrečući u kanibalizam.
Glavni uzroci tome su pomanjkanje soli u hrani, količina sirovog vlakna ispod o,5% ili nedostatak određenih aminokiselina (metinona, cistina) u hrani.
Poznato je da perad ima sklonost prema obojenim ili sjajnim metalnima predmetima. Crvena boja im izgleda privlači najviše pažnje pa su u tim slučajevima napadi žestoki (udari kljunom). Ukoliko je posljedica ovog udaranja miris i okus krvi, kljucanje poprima još ekstremnije i agresivnije oblike. Uginule i povrijeđene životinje radi toga treba ukloniti što je prije moguće. Najčešće se krv kod peradi pojavi uslijed rana koje nastaju kao posljedica invazije parazita (uši, tekute), uslijed povreda u lošim kavezima ili kao posljedica pojave kokcidioze i proljeva.
Ukoliko se reže kljun kod peradi radi sprječavanja kljucanja i kanibalizma, to se mora obaviti najkasnije do 14. tjedna starosti, najbolje u dobi oko 8. tjedna. Nestručno obavljeno rezanje kljuna može uzrokovati stres kod životinja s nesagledivim posljedicama na njihovo zdravlje pa stoga taj zahvat treba obaviti stručno i profesionalno.
