Crvena kokošja grinja (ili tekut) česti je vanjski parazit na peradi koji siše krv na životinji domaćinu.
To je tipični nametnik na pernatoj divljači koji postaje vrlo aktivan kako se vanjske temperature dižu i kako se povećava relativna vlažnost zraka. Temperature zraka između 25 i 30 stupnjeva C i relativna vlažnost zraka iznad 70% su optimalne za razvoj ovog nametnika koji u vrlo kratkom vremenu (tjedan dana) može udvostručiti svoju populaciju.
Odrasle tekuti i nimfe (larve) mogu na kokoši posisati krvi i do 3%, a problem je i u tome što mogu jedno vremensko razdoblje preživjeti i bez domaćina odnosno hranjenja, npr. protonimfe do 5 mjeseci, dok odrasle jedinke i do 9 mjeseci.
Pojavu napada tekuti prepoznati ćemo po jakom češanju i čupanju perja, međusobnom kljucanju i kanibalizmu, perad postaje anemična pa i ugiba. Tekuti ćemo primijetiti neposredno na životinjama ili ako protresemo nastambu (gnijezda, prečke) na bijeli papir. To možemo i postavljanjem klopki, a najjednostavnija je ona koju načinimo od 3-4 lista papirnatog ručnika koji svežemo u čvor i stavimo u peradarnik. Tekuti će se zavući u čvor te ćemo tako lako saznati da li je peradarnik zaražen.
Tekuti mogu napasti i ljude i druge životinje. Kod ljudi to može rezultirati u dosta ružnim alergijskim manifestacijama.
Tekuti prenose ptice (vrapci), glodavci, pa i mačke, psi i ljudi.
Ono po čemu se posljedice napada manfiestiraju su direktne financijske štete, ali je daljnji problem što su tekuti prenositelj različitih bolesti: virusa (EEE, WEE, VEE) te bakterioze (salmonela i dr.).
Primijetimo li napad – hitno treba provesti postupak sanacije peradarnika odnosno nastamba.
Važno je u prvom redu provoditi preventivne mjere. Mjere i metode u suzbijanju su:
- održavanje peradarnika (nastambi) i okoliša čistim
- suzbijanje glodavaca
- eliminacija skrovišta tekuti (gnijezda, pukotine, raspukline i sl.)
- čišćenje parom pod tlakom
- primjena akaricida.
