Biovrt

Je li biovrt samo “ekološki”, ili je ipak samo zelen, ili je to tek “živahan” vrt (kao što sama riječ “bios” znači – život)? Rekli bismo da je biovrt od svega navedenog pomalo – on je i zelen i bujan, on je i “ekološki” (bio). Zamišljamo ga kao vrt u kojem biljke imaju svaka svoju svrhu – da budu ukras, da oplemenjuju prostor i da budu istovremeno i korisne (služe za hranu, da štite tlo od npr. isušivanja ili da svojim svojstvima štite druge biljke).

Svaki vrt mora udovoljavati nekim zahtjevima, npr. da ima adekvatan položaj, da sadrži odgovarajuću kombinaciju biljaka, da su metode obrade tla i zaštite biljaka što manje “invazivne” (čitaj – što manje štetne za okoliš, ljude, životinje) itd.

SMJEŠTAJ

Vrt je u pravilu dio okućnice te ga smještamo na mjesto gdje je najbolje upotpunjuje, a to može biti i iza, bočno pa i naprijed, ako gledamo u odnosu na kuću ili važne objekte uz koje se vrt smješta.

Važna komponenta vrta je tlo. Prije naseljavanja biljaka trebalo bi ipak približno utvrditi da li im namijenjeno tlo odgovara. Dakle, trebalo bi utvrditi stanje tla – je li ono kiselo, kakvo je stanje hranjiva u tlu, kakva je struktura tla,l koliko je humusa i dr. O tome će ovisiti da li ćemo tlo trebati poboljšati kalcifikacijom da smanjimo kiselost, da li će trebati dodati treset npr. da ga prorahlimo, a svakako će trebati donijeti i odluku o adekvatnoj gnojidbi, prvenstveno organskim gnojivom.

Kakvo je tlo, najbolji će se odgovor dobiti ako ga damo na analizu, što i nije toliko nepotreban (“rasipnički”) potez, ukoliko doista želimo točnu informaciju o stanju tla, a što će nam ujedno biti i smjerokaz čime ćemo trebati intervenirati (da li ćemo morati smanjivati kiselost? da li ćemo trebati smanjiti zbijenost?, koja hranjiva treba dodati i dr.). No, na neke činjenice će nam ukazati i same biljke koje već tu rastu, npr. bujne koprive i mišnjakinja ukazuju na puno dušika u tlu.

Višak nekih elemenata u tlu može biti nepoželjan. Tako višak dušika nije dobar jer se taj višak nitrata akumulira u biljkama koje konzumiramo (70% nitrata koje koje unosimo u organizam ima porijeklo iz povrća!). Općenito, problem nitrata i njihova ukumulacija u tlu pa u biljkama je vrlo akutan. Naša su tla, zbog sve intenzivnije i neoprezne primjene prvenstveno umjetnih gnojiva, sve izloženija i zagađenija tako da jedino stroge mjere u njihovoj primjeni mogu dovesti do poboljšanja stanja. Vrijednost nitrata u povrću ovisiti će o nekoliko faktora:

• povrće uzgojeno u staklenicima u pravilu sadrži više nitrata;
• intenzivnosti gnojidbe i vrsti gnojiva koje primjenjujemo. Ekološki uzgoj će znatno smanjti rizike od prevelike količine nitrata u tlu;
• neke sorte više absorbiraju nitrate iz tla od drugih (nizak sadržaj imaju npr. mahunarke, krastavci paprika, luk, kelj pupčar, krumpir, rajčica…, dok više nitrata sadrže lisnate biljke kao salata, špinat, blitva, cikla, hren, rotkvica…);
• kasnija berba smanjuje, osim u kasnu jesen, koncentraciju nitrata u povrću, kao i večernja berba.

ŠTO PROIZVODITI?

Najbolji izbor je kombinacija različitih povrtnih kultura jer ćete time postići vizaleni efekt (estetski – više boja i oblika), prirodnu ravnotežu, plodored (u uzgoju povrća kao preventivnu mjeru u suzbijanju bolesti i nametnika), a postići ćete i efekte na koje smo prije ukazali (manja izloženost npr. nitritima i teškim metalima).

Osobito u malim vrtovima, dobar odabir je uzgoj začinskih biljaka koje svakodnevno koristimo pri pripremi hrane kao npr. kopar, kamilica, korijander, bosiljak, timijan i dr. Lako ih je uzgojiti i kako su to u pravilu jednogodišnje biljke, svake godine ćete imati uvijek svježe začine i nove zalihe.

Spomenuli smo plodored. Plodored je važna agrotehnička mjera kojom značajno, toga nismo ni svjesni, smanjujemo rizike od napada bolesti i štetnika.

U prvom redu, vrt treba podijeliti u tri dijela, na jednom dijelu saditi ćemo vrlo zahtjevne biljke, u drugom nešto manje zahtjevne i u trećem slabo zahtjevne biljke.

Vrlo zahtjevne biljke su npr. celer, poriluk, kupusnjače, bundeve i krumpir. Te biljke traže kvalitetnu gnojidbu, u prvom redu zrelim organskim gnojem (ili zreli stajnjak ili – još bolje, kvalitetan organsnki peletirani gnoj). “Korekcija” se može vršiti folijarno, prskanjem po listovima, nekim od organskih folijarnih pripravaka.

Srednje zahtjevne biljke su luk, cikla, mrkva, alate, rotkvice, špinat. Traže isto kvalitetnu gnojidbu, nešto manje intenzivnu, ali i dobru dubinsku obradu tla. I njih će biti potrebno povremeno folijarno prihraniti.

Najmanje zahtjevne biljke su grah i začinsko bilje. Njima će biti dovoljna osnovna jesenko-zimska gnojidba pri pripremi tla, također kvalitetnim organskim gnojivom.

Plodored u našem vrtu podrazumijeva svakogodišnju rotaciju navedenih skupina biljaka unutar područja uzgoja tako da ćemo u četvrtoj godini opet imati isti raspored. Iznimka su rajčice i jagode koje možemo držati na istoj gredici 2-3 godine.

Može se preporučiti slijedeći raspored:

• rana salata, korabica, rotkvica, grbica
• kupus, poriluk, špinat
• rajčica i celer, rajčica i peršin
• grašak i krastavci
• jagode i češnjak
• krumpir i kups
• kovrčavi kelj i endivija
• luk i mrkva, poriluk i mrkva
• crni korijen i salata.

Nemojte kombinirati: ciklu i špinat, luk i kupus, krumpir i rajčicu, rajčicu i krastavce, grah i grašak te krastavce i hren.

STRUKTURA VRTA

Struktura je važna jer:

• jasna podjela gredica i drvenaste biljke uz njih kao npr. jorgovan, jasmina, magnolije, ruža stablašica…vrtu daju poseban akcent
• biljke moraju biti vidljive pa one više u rastu sadimo iza. Time dobivamo i dubinu prostora, što je osobito važno kod malih vrtova
• vodite računa o suncu, da ga sve biljke dobiju
• korisne i ukrasne biljke možete staviti skupa
• kombinirajte biljke tako da uvijek nešto cvate

Vodite računa o oblicima i bojama – bujan grm sadimo uz veliki zid, ruže stablašice uz ulaze i prolaze, puteljke i gredice obrubljujemo šimširom itd. Različite boje privući će kukce kao npr. leptire (leptirov grm ili ljetni jorgovan).

Mirisi su isto važni te se i u tom pogledu biljke mogu kombinirati. Npr. cvjetovi crnog korijena mirišu na čokoladu, svaka od začinskih biljaka ima svoj miris itd.

Kombiniramo li boje pa npr. možemo kombinirati salate (crvena i zelena), blitvu (zelena, žuta i crvena), rotkvicu (crvena, ljubičasta i bijela), kombiniramo drvenasate biljke koje imaju različite boje listova (javor) itd.

NJEGA BILJA

Opravdana je pretpostavka da ukoliko nešto uzgajamo, onda to činimo za vlastite potrebe.

Počinjemo od sjemena i mladica – postoje prirodna sredstva za jačanje korijena u obliku tableta s korisnim mikroorganizmima (npr. Click horto) koji povoljno djeluju na razvoj i rast korijena. Radi se o biostimulatorima i ojačivačima – proizvodima koji predstavlja kombinaciju tih dvaju elemenata. Povoljno djeluju na korijen jer potiču njegov rast što je ključan uvjet da biljka može dobro startati i održati se tijekom godine, bolje upijati vlagu i hranjiva iz tla i biti otporna na napad patogena iz tla.

Gnojidba organskim gnojem ključan je zahtjev ekološke (organske) proizvodnje. Stajski gnoj ili kompost prvi je izbor. No, ovome možemo i ozbiljno prigovoriti. U prvom redu, nema dovoljno kvalitetnog zrelog gnoja, a onda je tu i problem dobave. Drugo, ne znamo njegov sadržaj pa riskiramo korove i bolesti, a o zagađenju ostacima pesticida, teškim metalima i nitritaima da ne govorimo. Svi ti problemi podjednako se odnose kako na stajski gnoj, tako i na kompost, bilo da je kupljen u trgovini ili je iz vlastite proizvodnje.

Logično se nameće jedno rješenje – kvalitetan (ne bilo kakav!) organski peletirani gnoj “iz vreće”, dobiven iz sirovine s farmi koje nisu u intenzivnom uzgoju. Takav gnoj dobiva se kombinacijom kvalitetnih sirovina i pod kontroliranim uvjetima (dehidracijom u registriranim pogonima). Ne bi smio sadržavati sjeme korova, štetne organizme, teške metale preko propisanih vrijednosti, umjetne dodatke (ljepila za povezivanje peleta), pesticide, antibiotike pa ni previše vlage (da ne kupujemo vodu!). Prije kupnje dobro se informirajte – pročitajte deklaraciju, zatražite informaciju od trgovca… Samo kvalitetan gnoj je i na nekim od važnijih eko-lista npr. ECOCERT, OMRI… Cijena je nešto viša, ali je kvaliteta zajamčena. I još nešto – njegovom kupnjom dobivate gnoj, a ne nešto što bi tek trebalo postati gnoj!

Odlučite li se za tzv. zelenu gnojidbu, evo nekoliko napomena. Funkcija zelene gnojidbe je formiranje gustog zelenog pokrova koji će zaštititi tlo od korova, a  istovremeno će doprinijeti i gnojidbi. Takva gnojidba se odvija ili pomoću korisnih biljaka koje fiksiraju dušik (npr. grašak, bob, lucerna) ili preko bakterija iz korijena (azotobakter) ili pak dodavanjem zelenila. Nakon što obave svoj posao, dijelovi tih biljaka dobro će doći tlu. Za tu svrhu mogu poslužiti npr. žuta gorušica, ozima raž, kadifica, neven, djetelina inkarnatka i žuta vučika.

Kako bismo gredice zaštitili od pretjeranog gubitka vlage preporuča se tzv. malčiranje. Malčiranjem se uspješno borimo od pretjeranog isušivanja tla te rasta korova. Kao malč nam može poslužiti:

• na gredicama s povrćem- trava od košnje (prethodno prosušena), zdravi zeleni ostaci biljaka s gredica, ev. folije protiv korova
• na cvjetnim gredicama ujedno i kao ukras – kamen (drobljeni, oblutak, vulkanski), kora, sječka i folije (agrofolija).

VODA

Zemlju prije sadnje ili sijanja treba blago navlažiti.

No, ne svodi se sve na samo zalijevanje, već treba poduzete da se ne zalijeva pretjerano odnosno, da se određenim tehničkim mjerama štedi voda. To se postiže redovitim plitkim okapanjem gredica čime se presjecaju kapilare kojima voda putuje između slojeva tla. Time se eliminiraju i korovi.

Kako ispravno zalijevati:

• zalijeva se rano u jutro ili kasno na večer
• u proljeće se zalijeva nešto kasnije
• klijališta zalijevamo u jutro
• redovito zalijevajte
• zalijevati jednom ali obilno, bolje nego više puta “po malo”
• ako imate mogućnosti, zalijevati odstajalom vodom (kišnicom).

Vrt možete opskrbiti vodom i putem sustava za dobavu vode. To su tzv. pametna rješenja čija cijena ovisi koliko daleko želite ići. U pravilu, uz postojeći sustav dobave vode (vodovod, hidropak ili pumpa), ulaganje je relativno nisko – trebate nabaviti samo sustav cijevi. Uštedjeti će vam vremena, ali i novac jer npr. sustav kap po kap je sustav koji jamči vrlo racionalnu potrošnju vode. Sustav je usmjeren direktno na biljku pa je time potrošnja vode značajno manja.

ZAŠTITA 

Zaštita bilja od bolesti i nametnika (štetočina) je ključna (agrotehnička) mjera koja po metodama značajno može diferencirati neki vrt kao biovrt, u odnosu na “klasičan” (“ne-ekološki”).

Najjednostavnija metoda je korištenje pesticida. Rješenje je brzo i na oko učinkovito. Sve dok se ne izazove rezidentnost (otpornost) na te preparate. Tu je i dvojba – koliko smo zapravo štete napravili sami sebi unijevši u biljku i tlo iznimno štetne tvari, od kojih neke spadaju među najotrovnije kemijske spojeve.

Za svaku bolest postoji biljka, a gdje ne pomažu biljke pomoći će trikovi ili odgovarajuće metode. Osnovno je:

• pravilno gnojiti jer samo “site” biljke su zdrave i otporne na stres i bolesti te nametnike. Naime, dugo se kod nas smatralo da je ključ uspješne biljne proizvodnje u zaštiti pa se gnojidba zanemarivala. A rješenje je bilo “pod nosom”
• saditi na ispravnom mjestu. To znači osigurati biljci dovoljno svjetla (sunca), tlo koje joj odgovara i potrebnu prozračnost (strujanje zraka).

Zbog čega npr. ruže u sjeni češće oboljevaju? Pepelnici koja ih napada odgovara tamno i suho mjesto! Rododendroni posađeni na vapnenom tlu oboljevati će od kloroze. Povrtne i druge kulture bez mikroelemenata iz tla će također oboljevati od kloroze itd.

Ono što predlažemo, a nameće se i samo po sebi – u biovrtu koristimo isključivo biološka sredstva. Na sreću ima ih dovoljno u specijaliziranim trgovinama u obliku pripravaka (biljni čajevi, ekstrakti, biljni ojačivači) čija primjena je jednostavna, a jamči, uz redovitu i ispravnu primjenu, učinke jednake pesticidima!

Ključan zahtjev ispravne zaštite u biovrtu je preventiva.

Preventivna zaštita započinje izborom i sadnjom bilja. Znači:

• odabrati što otporniju biljnu vrstu i sortu
• odabrati odgovarajuće mjesto (dovoljno svjetla, strujanja zraka, odgovarajuće tlo, kod zahtjevnijih biljnih vrsta što manja izloženost štetnim utjecajima – mraz i dr.)
• u vrtu – poštivanje plodoreda.

Pripravci od pojedinih biljaka mogu poslužiti kao efikasno sredstvo za podizanje njihova imuniteta što pomaže u borbi protiv bolesti i nametnika. Danas je dobro poznato koje su to biljke i koji je njihov učinak odnosno koje su to tvari u njima koje imaju takav utjecaj, a da istodobno ne štete drugim biljkama, ljudima životinjama ili korisnim kukcima odnosno, nemaju štetan utjecaj na okoliš. Ti preparati ili pripravci nazivaju se biljnim ojačivačima. Ojačivači su, onako kako ih definiraju propisi EU, spojevi ili smjese pa i mikroorganizmi, koji se mogu primijeniti na biljkama kako bi one povećale svoju snagu, elastičnost i performanse. Ojačivači povećavaju otpornost biljaka prema bolestima i nametnicima (štetnicima) i štite biljke od ne-parazitskih oštećenja. To dakle, nisu pesticidi jer ojačivači ne smiju sadržavati neku od aktivnih tvari s liste aktivnih tvari. A nisu ni gnojiva, jer njihova primarna funkcija nije hranidbena iako mogu sadržavati hrandidbene elemente (dušik, fosfor, kalij, mikroelementi i dr.). Da li su ojačivači jednako efikasni kao i pesticidi  (sredstva za zaštitu bilja)? Struka se slaže i odgovor je – DA! Naime, ojačivači na bazi biljnih ekstrakata jednako su učinkoviti kao i pesticidi pod uvjetom (1) da ih primjenjujemo rano, još prije pojave prvih simptoma bolesti ili napada štetnika i (2) redovito, u pravilnim vremenskim razmacima. Njihova je prednost u odnosu na pesticide da su jeftiniji, neopasni su i nisu štetni!

• PRESLICA

Poljska preslica sadrži čak 80% silicija pa je iznimno korisna za jačanje drugih biljaka i za njihovu zaštitu od bolesti (pepelnica, plamenjača, hrđa, krastavost, trulež korijena) i nametnika (moljac poriluka, grinja i crveni pauk). U kombinaciji s ekstraktom BUHAČA, PELINA I HUMUSA dobiti ćemo još jače i efikasnije sredstvo.

• KOPRIVA

Kopriva sadrži dosta željeza i kalija pa je njezin ekstrakt poznat i kao gnojivo. Sadrži tanine i silicijevu kiselinu. Ona može izvrsno poslužiti za borbu protiv nametnika kao što su lisne uši, crna grahova uš i grinje. U ponudi su i preparati u kojima se kombinira kopriva i POTOČARKA.

• BUHAČ

Buhačev ekstrakt jača biljke, osobito one slabe. Efikasno je sredstvo protiv tzv. herbiovornih štetnika kao što su gusjenice i štetnici koji sišu (npr. lisne uši). Buhač se može kombinirati i s PELINOM.

• VRATIĆ

Vratić (Tanacetum vulgare) također je poznata biljka našeg podneblja. Ekstrakt vratića i pelina služi za jačanje biljaka i podizanje otpornosti osobito protiv mrkvine muhe, jabučnog savijača, kupusnog bijelca, stjenice i grabežljive muhe.

• ZOB

Zobeni ekstrakt jača biljke, ali je i dobro preventivno sredstvo u borbi protiv bolesti kao npr. na ružama, rajčici i ukrasnim biljkama te protiv štetnika. Kombinira se s PRESLICOM.

• GAVEZ

Gavez sadrži korisne vitamine i enzime koji jačaju biljno tkivo čime mu podižu otpornost protiv grinja, lisnih ušiju i gljivičnih bolesti.

• HREN

Hren sadrži kalijeve i sumporne spojeve koji imaju značajnu ulogu u biljnoj izmjeni tvari pa utječu na podizanje otpornosti protiv monilije i paleži.