BILJNI OJAČIVAČI, POMOĆNA SREDSTVA I PESTICIDI
Biljni ojačivači i pomoćna sredstva spadaju u zasebne kategorije proizvoda.
Biljni ojačivači (eng. Plant Strengtheners, Reinforcement, Fortificant, Resistence Improvers; njem. Pflanzenstärkungsmittel, Pflanzenschutzgesetz…) su tvari koji služe za očuvanje zdravlja biljaka ili koje štite biljke od neparazitskih utjecaja.
Biljna pomoćna sredstva su tvari koje se dodaju pojedinim preparatima kako bi se poboljšalo njihovo prianjanje ili spriječilo (smanjilo) pjenjenje kod primjene. U pravilu, pomoćna sredstva moraju imati odobrenje nadležnog državnog tijela.
U razmatranju značaja ovih pojmova, analogijom ćemo posegnuti za pravnom regulacijom u Njemačkoj, kao nama najpogodnijem tržištu i prihvatljivom normativnom okviru (uređenju).
Naime, Njemački propisi (Zakon o zaštiti bilja) određuju da su ojačivači tvari i smjese, uključujući i mikroorganizme koji su isključivo namijenjeni održavanju zdravlja biljaka u cjelini sve dok oni nisu sredstva za zaštitu bilja sukladno čl. 2. Uredbe Vijeća Europe (EZ) br. 1107/2009, a namijenjeni su zaštiti bilja od neparazitskih oštećenja. Proizvodi čija je svrha da pružaju biljkama hranjive tvari i elemente u tragovima ili služe za promicanje rasta su klasificirani kao poboljšivači rasta biljaka ili poboljšivači tla, a ove grupe proizvoda spadale bi pod regulaciju Zakona o gnojivima (identično i u RH). Nadalje, prema Njemačkom zakonodavstvu, ima i dodatnih zahtjeva: ojačivači ne smiju imati nikakvog štetnog utjecaja zdravlje ljudi i životinja ili podzemne vode ili imati neke druge neprihvatljive učinke, posebice na okoliš. Daljnji je i zahtjev da prije stavljanja na tržište takvi proizvodi moraju biti prijavljeni Njemačkom federalnom uredu za zaštitu potrošača i sigurnost hrane. Biljni ojačivači moraju biti kao takvi i posebno označeni.
Ovakva regulacija nam se čini upravo najprihvatljivijom ne samo zbog formalno-pravne regulacije kao takve i bliskosti sustava, već i zbog toga, a to je najvažnije – jer pruža apsolutnu sigurnost za potrošače.
Pomoćna sredstva su također regulirana spomenutom Uredbom Vijeća Europe te se definiraju kao tvari ili pripravci koje sadrže „su-formulante“ ili pripravke s jednim ili više „formulanata“ koji se stavljaju na tržište sa svrhom miješanja sa drugim sredstvima kako bi se povećao učinak tih sredstava ili druga pesticidna svojstva. Oni moraju biti odobreni od nadležnog državnog tijela, kao takvi moraju biti označeni i ne smiju imati nikakve štetne posljedice ili utjecaje.
Pesticidi su sredstva kojima sprječavamo, uništavamo ili kontroliramo štetne organizme („štetočine“) ili bolesti, ili štitimo biljke ili biljne proizvode tijekom proizvodnje, skladištenja i transporta. Pojam uključuje: herbicide, fungicide, insekticide, akaricide, namaticide, moluskicide, rodenticide, regulatore rasta, sredstva za odbijanje i biocide. Ključno je znati, a po tome ih diferenciramo od drugih pripravaka (npr. ojačivača koji mogu imati slične „učinke“), da oni sadrže barem jednu aktivnu tvar te imaju jednu od slijedećih funkcija: štite biljke i biljne proizvode od štetočina/bolesti (prije i nakon žetve/berbe), utječu na životne procese biljaka (utječu na njihov rast, ali bez hranjive tvari), služe očuvanju biljnih proizvode te služe za uništavanje ili sprječavanje rasta neželjenih biljaka ili dijelova biljaka. Oni mogu sadržavati i druge komponente, uključujući i sredstva za pojačavanje djelovanja.
AKTIVNA (DJELATNA) TVAR
Aktivna ili djelatna tvar je ekstrakt biljke, feromon ili mikroorganizam (uključujući i viruse) koji ima djelovanje protiv „štetočine“ ili na biljke, dijelove biljaka ili biljne proizvode (za to treba pregledati Prilog – Aktivne tvari odobrenih za uporabu u sredstvima za zaštitu bilja – Provedbena uredba Komisije (EU) br. 540/2011 od 25.05.2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća).
Važno je naglasiti da uporaba pesticida u biljnoj, osobito ekološkoj proizvodnji, ne dovodi sama po sebi do neprihvatljivih rizika od štete za zdravlje ili okoliš. No, od iznimne je važnosti procijeniti dostupne podatke o sigurnosti pesticida te tamo gdje postoje “praznine” u podacima neophodno je osigurati dopunske potvrde o sigurnosti.
Kada govorilo o OPASNOSTI (a to je ključni pojam za definiranje pesticida) onda pod time podrazumijevamo potencijal da takav proizvod proizvede nuspojavu. Ovo se mjeri toksičnošću, izloženošću ili bioakumulacijom tvari. Svi se rizici uzimaju zajedno.
Bez obzira na sva nastojanja vlasti i drugih čimbenika da se upozori na štetnost primjene pesticida, pitanje je da li smo dovoljno svjesni svih opasnosti koje proizlaze iz primjene pesticida? To se podjednako odnosi na profesionalne poljoprivredne proizvođače, ali i na male “proizvođače” koji biljne kulture proizvode na svojim vrtovima i za svoje potrebe!
Zbog čega onoliki uvod? Jednostavno – iz razloga što je granica između pesticida i ojačivača ponekad vrlo „tanka“ pa ta granica ponekad i nije tako jasna i jednoznačna. Čak i u odnosu na gnojiva.
Biljni ojačivač je generički pojam za nekoliko komercijalno dostupnih spojeva ili smjese spojeva koji se mogu primijeniti na biljkama kako bi one poboljšale svoju snagu, elastičnost i performanse. Biljni ojačivači pojačavaju otpornost biljaka prema štetnim organizmima (bolesti, nametnici) i štite biljke od ne-parazitskih oštećenja. No, treba priznati, to su “granični” proizvodi, jer granica između sredstava za zaštitu bilja i ojačivača i nije baš jasna i jednoznačna. K tome, ne postoji europski regulatorni okvir za te tvari. Ovakva fragmentarna i kontradiktorna situacija može dovesti u pitanje poštenu produktivnu konkurentnost poljoprivrednih sustava u Europi i čak dovesti do zlouporba!
Situacija u pojedinim europskim zemljama dovoljno govori tome u prilog. No, i tu se posljednjih godina stvari stavljaju na mjesto pa više ni npr. Španjolska ili Italija, koje su u tom pogledu bile najliberalnije, više nisu tako „slobodne“ zemlje u pogledu stavljanja na tržište različitih biljnih ojačivača, u biti “zakamufliranih” pesticida (tipični su primjer ojačivači, s ekološkom oznakom i biljnim porijeklom, koji se proizvode iz biljnih ulja, a biljna ulja spadaju u aktivne tvari!).
Kako razlikovati ojačivač od sredstva za zaštitu bilja?
Ako pojednostavimo ono što je gore rečeno, onda bi se ta razlika definirala na slijedeći način: ojačivač djeluje na snazi biljaka, na podizanju njihove otpornosti i borbu protiv bolesti i štetnih organizama na razini imunološkog sustava biljaka. Njima se ne djeluje ni izravno ni neizravno na uzročnike bolesti ili štetočine. Ne sadrže neku od aktivnih tvari. Ojačivči mogu sadržavati neku od hranjivih tvari (dušik, fosfor…), ali funkcija tih tvari nije hranidbena već poticajna i „zaštitna“.
Međutim, ojačivače treba razlikovati i od gnojiva jer je i tu moguća zabuna. Tako bi gnojiva bila proizvodi koji biljkama pružaju hranjive tvari i elemente u tragovima radi njihova rasta i razvoja.
U praksi će biljni ojačivači biti pripravci koji najčešće sadrže biljne aminokiseline, neki od elemenata (N, P, K…), spojeve (npr. SO₃ ili neki bakarni spoj), ali sve u funkciji podizanja imuniteta ili će to drugi puta biti biljni pripravci ili ekstrakti pojedinih biljaka za koje se pouzdano zna da pomažu drugim biljkama u borbi protiv nekih bolesti ili štetnika (npr. preslica, kopriva i dr.).
POLITIKA GRAME
Gra-ma dosljedno slijedi normativni okvir koji smo uvodno obrazložili.
Svjesni prije spomenute višeznačnosti i nejasnoće u granicama (ojačivači – pesticidi) odlučili smo se za jasne kriterije odabira ojačivača koje stavljamo u prodaju. Na policama u našoj trgovinu naći ćete veliki broj biljnih ojačivača u odnosu na koje je Gra-ma ili distributer ili neposredno uvoznik. Svako od tih sredstava ili pripravaka udovoljava zahtijevanim kriterijima. Uz to – predmet su odobrenja (registracije) u zemlji porijekla, ili imaju odgovarajući ekološki certifikat, a u svakom slučaju u Hrvatskoj su prošla postupak koji je propisan propisima što je vidljivo na deklaraciji.
Dosljedno smo odvojili ojačivače od pomoćnih sredstava, a tako i od gnojiva i osobito – pesticida.
Uz ovo, kod odabira ovih proizvoda rukovodili smo se i dodatnim kriterijem, a to je da taj proizvod ujedno bude dozvoljen u tzv. ekološkoj (biološkoj, organskoj) proizvodnji.