Protiv nekih bolesti, osobito koštićavog voća i vinove loze, bolje je provesti zimsko ili rano proljetno prskanje i to pred sam početak vegetacije u fenofazi B. Kod nekih će se vrsta morati provesti i dva prskanja, prvo u fenofazi A, a drugo u fenofazi B, što je u biti plavo prskanje bakarnim fungicidima. Prskanje se može provesti počevši od opadanja lišća, znači od jeseni pa sve do početka bubrenja pupova. Prije prskanja neophodno je pripremiti stabla što podrazumijeva uklanjanje svih suhih, polomljenih i nepotrebnih grana, uklanjanje stare kore, lišajeva i mahovine te prorjeđivanje krošnje što je sve uvjet za kvalitetnije pokrivanje i bolje prodiranje sredstava za zaštitu. Prskanje mora biti temeljito! Voćke i čokote treba poprskati sa svih strana, počevši od najviših grana pa postepeno do korijena. Zapravo, najčešće govorimo da biljku treba “okupati” u sredstvu. Za tu svrhu postoje tzv. zimska pakovanja pesticida, ukoliko ste skloni njihovom korištenju. U zamjenu može poslužiti organski preparat na bazi bakra iz Gra-mine ponude pod nazivom SCUDO koji sadrži 9% bakar u helatnom obliku. Proizvod nema karence! U ponudi je litarsko pakiranje te pakiranje od 150 ml.
Na JEZGRIČAVOM VOĆU prskanje se provodi protiv
- pjegavosti lista i čađave krastavosti plodova – fuzikalija na jabuci i kruški
- pepelnice jabuka
- monilije (palež cvjeta i lista)
- bakterijske paleži na jabuci, kruški i dunji (erwinija) ili
- zimskih jaja crvenog pauka
- šljivine štitaste uši i dr. vrsta štitatstih ušiju
- zimskih jaja lisnih ušiju drugih vrsta
- zimskih jaja kruškine buhe i
- jabučnog savijača.
Krastavost jabuke i kruške najčešća je bolest koja se javlja u velikim voćnjacima, ali i kod pojedinačnih nasada na okućnici ili vrtu. Ova bolest prezimljava na otpalom lišću i u ranama zaraženih izbojaka. “Najbolje” razdoblje za razvoj ove bolesti su vlažni/kišni dani s početka proljeća (travanj i svibanj). Jače zaraženo lišće će otpasti dok zaraženi plodovi neće biti upotrebljivi.
Pepelnica jabuka sve je veći problem kod nekih osobito osjetljivih i često prisutnih sorti jabuka kao npr. Idered i Jonagold. Ova bolest prezimljava u lisnim i cvjetnim pupovima. Bolest se širi upravo zbog blagih zima koje su sve češće. Problem je izraženiji kod većih voćnjaka prekrivenih zaštitnim mrežama. Optimalni uvjeti za razvoj bolesti su temperature nešto od 20°C ili nešto više.
Rak kore napada i jabuke i kruške. Osobito su osjetljive sorte Gala, Idered, Fuji, Gloster, Pinova i Crveni delišers. Prvo ćemo bolest primijetiti na izbojima uz pupove kao smeđe ulegnute zone. Odumire zona iznad tog mjesta tako da se grana u tom dijelu osuši pa na prvi pogled imamo dojam da se radi o bakterijskoj paleži. Kod krušaka na zaraženim mjestima se pojavljuju ružne nabrekline kao “rak”. Bolest je “aktivna” tijekom cijele sezone, a razviti će se i na mjestima koja budu oštećena uslijed reza, udarca leda i sl.
Palež cvijeta i rodnih mladica te smeđa trulež plodova je bolest koja napada sve jabučaste voćne vrste. Bolest će prvo napasti vanjsko tkivo te će se vrlo brzo proširiti na unutarnja tkiva. Posljedica je sušenje plodova ili mumifikacija i ti su plodovi kasnije izvor daljnjih zaraza. Štete nastaju na plodovima koji su na stablu i kasnije na uskladištenim plodovima. Bolest se širi u uvjetima visoke vlažnosti zraka i temperature od oko 20°C.
Hrđa lista i plodova kod kruške i dunje se također širi i osobito je prisutna na mjestima gdje je u blizini crnogorični Juniperus (čak i na razdaljini do 2.000 m!). Javlja se na listu kruške u obliku svjetlo-narančaste pjege čije središte posmeđi, a s donje strane se javlja “grbavi” izraštaj. Krajem ljeta vjetar bolest s kruške prenosi na juniperuse gdje će napasti mjesta izlaza igličastog lišća iz drva, grane zadebljaju i u proljeće “emitiraju” spore te tako vraćaju bolest na krušku! Isto se dešava s hrđom na dunjama i mušmulama.
Razvoj svih opisanih bolesti možemo u prvom redu, barem djelomično, spriječiti skupljanjem i uništavanjem zaraženog lišća, grana i plodova, čime se u prvom redu eliminiraju uvjeti za prezimljavanje bolesti. Isto tako, kao dopunsku mjeru, provest ćemo kasno zimsko ili rano proljetno prskanje bakarnim fungicidima, iako njihovu primjenu u vrtovima i na okućnicama ne zagovaramo. Za to preporučamo prije spominjani ekološki preparat SCUDO, koji možete kupiti u našoj poljoprivrednoj ljekarni ili naručiti putem web trgovine.
Obzirom na sve nabrojeno, za naše vrtlare stalna je dilema – koje su sorte najpogodnije za uzgoj na vrtu odnosno okućnici i koje ne treba toliko prskati jer su donekle otporne na bolesti?
Gala je jedna od takvih sorti jabuka. Ima nešto bujniju krošnju što traži radikalniju rezidbu i prorjeđivanje. Sazrijeva krajem kolovoza ili početkom rujna te ima obilan plod. Pogodna je za skladištenje. Osjetljivija je na krastavost plodova.
Bjeličnik je rana sorta koja sazrijeva krajem lipnja ili početkom srpnja. Obilnije rodi, ali stablo nije bujno. Nije pogodna za čuvanje.
Stark (rana) sazrijeva od sredine srpnja do sredine kolovoza. To je sorta koja dosta rano daje plod i rađa obilno. Stablo je umjereno bujno i lako se odra jer ne raste u visinu. I kao bjeličnik, može je se uzgajati i bez tretiranja, iako je preporuka da se obavi prvo prskanje protiv jabučnog savijača. Plod nije pogodan za dugotrajno čuvanje (2-3 tjedna).
Podsjećamo da u Grami možete nabaviti sve što vam je potrebno – pod sadnica, gnojiva, preparata za zaštitu odnosno jačanje bilja, alate i dr.
