PLAMENJAČA
Plamenjača ili Peronospora sitica je vjerojatno najpoznatija bolest kupusnjača koja se javlja na svim površinama. Napasti će kupus, cvjetaču, brokulu, kelj, kineski kupus i druge vrste (repa, rotkvica kod kojih će napasti i korijen uslijed čega će doći do pucanja zadebljalog dijela).
Bolest ćemo primijetiti već na mladim biljkama u obliku gubitka boje lista, žućenje i sivo-bijela presvlaka na naličju lista. Biljke zbog toga mogu propasti.
U kasnijoj fazi rasta i razvoja, na „odraslim“ biljkama, javlja se u obliku žutila i paučinastih presvlaka na donjoj strani lista.
U cilju suzbijanja bolesti odnosno uopće njezina javljanja, treba pripaziti da se nabavlja zdrav i provjeren sadni materijal, a svakako treba pripaziti s plodoredom. Veći proizvođači će vjerojatno primijeniti neki od fungicida.
BAKTERIJSKA TAMNA TRULEŽ ŽILA I KUPUSNA KILA
Bakterijska tamna trulež žila (Xanthomonas campestris p.v. campestris) je vrlo rasprostranjena bakterijska bolest koja je iznimno aktivna za vrijeme visokih vrijednosti temperature zraka i vlage, osobito na površinama koje se navodnjavaju kišenjem odnosno orošavanjem (kupus, cvjetača, kelj).
Bolest se manifestira kao promjene na tkivu lista u obliku žućkastih mrlja u obliku slova „V“ veličine 1- 3 cm. Uzročnik bolesti se žilama širi do stabljike uslijed čega biljka zaostaje u razvoju, plodovi su manji ili ugiba.
Osnovna mjera zaštite je poštivanje plodoreda i uništavanje biljnih ostataka, kao i korova prijenosnika iz porodice krstašica. Bolest se može raširiti i putem štetnih kukaca, puževa i zaraženim alatom pa je i kod toga potrebno poduzimati potrebne mjere. Kemijsko suzbijanje ponekad ne daje očekivane rezultate no preporuča se preventivna intervencija biološkim preparatima koji sadrže Bacillus subtilis ili neke druge korine organizme.
Kupusna kila je bolest koja se manifestira u obliku zadebljanja na korijenu ili hipokotilu koja u kasnijoj fazi posmeđe i puknu. Za ljetnih vrućina takve zaražene (oboljele) biljke pokazuju simptome uvenuća. Glavice kupusa su manje od standardnih te su nedovoljno čvrste. Međutim, bolest ne napada samo kupus već i brokulu, cvjetaču, prokulice i dr. Od mjera zaštite preporuča se pridržavanje plodoreda, pažljiv odabir otpornijih sorti te kalcifikacija te adekvatna odvodnja. Od kemijskih mjera kao preventiva preporuča se primjena kalcijevog-cijanamida (vapneni dušik).
KONCENTRIČNA PJEGAVOST
Koncentrična pjegavost je bolest koju izaziva štetna gljivica Alternaria i napada gotovo sve kupusnjače. Štete koje čini znaju biti velike a gubitci gotovo 100-postotni. Pričinja štete i na nekim industrijskim biljkama kao npr. na gorušici i uljanoj repici.
Manifestira se kao pjegavost lišća (tamnosmeđa ili crna) s time na napada i sve druge nadzemne dijelove biljke. U početku se te pjege male cca 2 mm, a s vremenom narastu na veličinu do 25 mm. Na cvatu primjerice brokule u slučaju napada ove bolesti javiti će se velike tamne mrlje koje će u cijelosti upropastiti urod.
U suzbijanju ove bolesti treba u prvom redu primjenjivati neke tehničke, ali poznate mjere kao što je poštivanje plodoreda, pažljiv odabir sjemena te izbjegavanje sadnje u poljima gdje je u blizini uljana repica ili repa kao postrna kultura. Naravno da će kod većih površina doći u obzir i kemijska zaštita (IBE-spojevi, strobilurini).
KUPUSNI ŠTITASTI MOLJAC
Kupusna bijela mušica ili kupusni štitasti moljac (Aleyrodes proletella) je štetnik koji posljednjih godina i tijekom ljeta, osobito u srpnju i kolovozu, pričinja velike štete na kupusnjačama. Uzrok tome su, kažu stručnjaci, klimatske promjene tako da naša klima, osobito na kontinentu, sve više poprima karakteristike tropske klime pa su posljedica toga pojava novih štetnika koji su se zapravo “doselili” iz područja s tim klimatskim obilježjima.
Ovaj štetnik je zapravo mali kukac kojem su tijelo i krila prekriveni finim bijelim voštanim prahom pa je po toj “bjelini” lako prepoznatljiv i uočljiv. Nastanjuje donje dijelove listova biljaka. Kad potresete zaraženu biljku, iz nje će poletjeti gotovo “roj” tih kukaca po čemu ćemo znati da se radi o napadu upravo tog štetnika. Pričinja štete tako da siše biljne sokove čime dovodi do slabljenja biljke i njezinog zaostajanja u rastu, a k tome izlučuje tzv. mednu rosu na kojoj se naseljavaju patogene gljivice što onda ima za posljedicu da je takva biljka toliko “zagađena” da nije za konzumaciju. Napada kelj, kelj pupčar, kupus, cvjetaču i brokulu. Iz gornjeg popisa je vidljivo da napada veliki broj biljnih vrsta što znatno otežava nadzor nad njegovim širenjem i suzuje prostor za širu intervenciju. Treba napomenuti da se štetnik širi osobito putem zaraženog sadnog materijala, a kasnije letom među usjevima. Već smo na mnogo mjesta na ovim stranicama napomenuli kako se mnogi štetnici i bolesti u našim vrtovima pojavljuju i šire upravo jer nabavljamo sadni materijal od neprovjerenih izvora pa sugeriramo ,ako za to postoje mogućnosti, vlastiti uzgoj presadnica.
Profesionalni će proizvođači pribjeći primjeni pesticida čiju primjenu ne zagovaramo u vrtovima. Osim toga, širem građanstvu nisu ni dostupni. Za borbu protiv ovog nametnika u prvom redu predlažemo pažljiv odabir sadnog materijala, najbolje vlastitog. Uz to, treba voditi računa o činjenici da mužjaci štetnika prezimljavaju u plastenicima koje treba na kraju sezone demontirati te na nekim korovima koje treba tijekom cijele sezone, osobito na jesen, uništiti.
KUPUSNA MUHA
Kupusna muha (Delia radicum) značajan je štetnik koji je manje aktivan tijekom ljeta, ali zato štete prouzročuje na proljeće kada oplođena ženka odlaže jaja na vrat korijen biljaka ili zemlju u blizini. Štetnici su zapravo ličinke koje su bijele do tamnije boje, veličine cca. 10 mm. Napadnute biljke poliježu i venu, lišće im postaje plavo-ljubičasto ili sivo pa se čini kao da nedostaje vlage. Ako ih se izčupa vidljive su ličinke na korijenu. Izraženije su štete na mladim, tek posađenim biljkama, ali mogu se javiti i na već odraslim biljkama.
Radi zaštite je neophodno provoditi mjere plodoreda, pokrivanja biljaka folijom te uništavanje biljnih ostataka. Prskanje insekticidima daje slabe rezultate pa se zaštita svodi na zalijevanje mladih biljaka insekticidom odnosno njegovom otopinom od 70 ml/biljka (insekticidi na bazi dimetoata). Naravno, upitno je da li je takvu mjeru moguće provesti na većim površinama. Prihvatljivija mjera bi bila potapanje presadnica u insekticidnu otopinu.