Navodnjavanje

Kada smo na ovim stranicama govorili o problemima izazvanim sušom,  u prilozima koje ste mogli pročitati ukazivali smo i na sve veću potrebu navodnjavanja poljoprivrednih površina po intenzivnom proizvodnjom, uz ostale neophodne agrotehničke mjere (ispravna gnojidba i prihrana kultura, tretiranje aminokiselinama i antistresnim pripravcima…). Uvažavajući važnost problematike i interes ne samo poljoprivrednih proizvođača, odlučili smo ovoj temi posvetiti više pažnje pa ćete na ovim stranicama moći naći nekoliko sadržaja posvećenih problematici navodnjavanja uz ponudu potrebne opreme za uvođenje različitih sustava navodnjavanja.

 

 

U osnovi, navodnjavanje se smatra uzgojnom mjerom u biljnoj proizvodnji kojom se tlu daju neophodne količine vode potrebne za optimalnu proizvodnju. Naravno, danas ova problematika ima daleko šire značenje pa se pod time podrazumijevaju i mjere za održavanje svih površina na kojima čovjek nešto uzgaja (vrtovi, mali voćnjaci, cvjetnjaci, travnjaci), osobito danas, pošto su neka tehnička rješenja za navodnjavanje postala zbog jednostavnosti i cijene dostupnija većem krugu potrošača. Pokazalo se da je uzgoj pojedinih kultura kao npr. povrća, a  sve više i voća postao nemoguć bez kontinuiranog navodnjavanja. Da ne govorimo o održavanju travnjaka i površina pod ukrasnim biljem i sl., što nije samo pitanje prestiža.

 

U osnovi, načini navodnjavanja mogu se sažeti u četiri metode:

- površinsko navodnjavanje

- podzemno navodnjavanje

- navodnjavanje kišenjem i

- lokalizirano navodnjavanje.

 

Površinsko navodnjavanje je najrasprostranjenija metoda, a  svodi se na ispuštanje vode na neku površinu po kojoj ona stagnira u tankom sloju ili teče po površini tla.

 

Podzemno navodnjavanje je metoda kojom se voda dovodi otvorenim kanalima ili podzemnim cijevima te se potom uvodi u tlo koristeći silu kapilarnog tlaka.

 

Navodnjavanje kišenjem je metoda kojom se voda na željenu površinu dovodi sustavom crpki (pumpi), cijevi i rasprskivača čime se simulira prirodna kiša.

 

Lokalizirano navodnjavanje je oblik kojim se voda na površinu dovodi pod malim tlakom pri čemu se navodnjava samo određenena (odabrana) površina.

 

Na ovom mjestu pažnju ćemo posvetiti dvjema metodama: navodnjavanje kišenjem i lokalizirano navodnjavanje i to ne samo zbog toga što su u suvremenoj poljoprivredi to najprihvaćenije metode, nego i iz razloga što su to metode koje u nešto jednostavnijoj varijanti može svatko primijeniti.

 

NAVODNJAVANJE KIŠENJEM

 

Vjerojatno će ova metoda biti najčešće primijenjena, kako na velikim tako i na malim površinama, neovisno o kulturi koja se uzgaja.

 

Osnovni dijelovi sustava (okvirno):

- crpka (pumpa) za vodu ili izvor vode pod potrebnim tlakom (prirodni izvor, jezero, posuda…)

- cjevovod kojim se voda dovodi od izvora do crpke (usisni cjevovod)

- cjevovod od crpke do razvodne cijevi (glavni c.)

- razvodne cijevi (laterali) kojima se voda razvodi od glavnog cjevovoda do rasprskivača

- rasprskivači (sprinkleri) koji raspršuju vodu po odabranoj površini.

 

 

Navodnjavanje kišenjem se može izvesti kao stabilno gdje su rasprskivači uvijek na jednom mjestu ili kao pokretno gdje se rasprskivači premještaju na način da se laterale premještaju (kreću) kružno ili pravocrtno.

 

Važno je obratiti pozornost na pravilan odabir sustava koji će osigurati dovoljan dotok vode u odnosu na uvjete (kultura – plitki ili duboki korijen, vrsta tla…). Treba voditi računa i okolnosti da ukoliko se navodnjavaju kulture plitkog korijena na tlu malog kapaciteta vode (glinovita tla) tada će trebati navodnjavati učestalije, ali s manje vode.

 

Najvažniji dio sustava su rasprskivači. Oni razbacuju vodu pod tlakom kroz otvor ili mlaznicu čiji otvor u odnosu na tlak određuju intenzitet navodnjavanja. Rasprskivači mogu vlažiti tlo različlitih oblika s obzirom da su oni kvalitetniji podesivi (krug, pravokutnik i sl.). Stoga treba u katalozima proizvođača ili kod trgovca prethodno provjeriti o kakvim se rasprskivačima radi kako bi se nabavka prilagodila potrebama (radni tlak, protok i domet). Općenito, rasprskivači se postavljaju u mreži tako da se oblici raspodjele vode (krug, trokut…) mogu preklopiti kako bi se povećao intenzitet kišenja.

 

Ključno je pri odabiri rasprskivača odabrati takvu kombinaciju razmaka između njih, radnog tlaka i veličine mlaznice da se postigne željeni intenzitet navodnjavanja i najujednačenija raspodjela vode. Kod svega, uz zadane i poznate (fiksne) faktore, treba uzeti u obzir i vjetar kao značajan fakator koji znatno utječe na kvalitetu rada sustava i posljedično na rezultat raspodjele vode. Zbog toga bi preporučeni (tvornički) razmak trebalo smanjiti za barem 10%, a u uvjetima gdje prevladavaju jaki vjetrovi i više (za svaki km povećanja brzine vjetra razmak treba smanjiti za 1,5%).

 

 

Navodnjavanje kišenjem ima značajne prednosti, od kojih navodimo ključne:

- visoka učinkovitost i ušteda vode

- prilagodljivost infiltracijskoj sposobnosti tla

- nije potrebno ravnanje terena jer se sustav može prilagoditi nagibima

- mogućnost prilagodbe intenziteta navodnjavanje prema potrebama (veći ili manji intenzitet obzirom na razvojnu fazu biljaka)

- mogućnost korištenja i malih protoka vode

- mogućnost kontrole i upravljanja prema vanjskim faktorima

- učinkovitije ispiranje soli kod zaslanjenih tala.

 

No, moramo ukazati i na nedostatke ovakvog sustava od kojih su najznačajniji:

- relativno visoki početni troškovi

- potreba osiguranja kontinuiranog dotoka vode

- znatan utjecaj vjetra i sušnih uvjeta

- mogućnost korozije i oštećenja na sustavu zbog nekvalitetne vode.

 

LOKALIZIRANO NAVODNJAVANJE

 

Druga opcija je tzv. lokalizirano navodnjavanje što podrazumijeva sustav kojim se voda dovodi u manjim količinama, precizno, u obliku malih mlazeva, struja ili kapljica na točno određenu površinu.

 

Sastavni dijelovi ovog sustava su:

– usisni vod

– predfilter

– pumpa

– nepovratni ventil

– injektor za kemijska sredstva

– filteri

– glavni cjevovod

– razvodna mreža

– lateralni cjevovod

– emiteri  (minirasprskivači, kapaljke i sl.).

 

 

Kada se navodnjava mikrorasprskivačima, sustav radi pod manjim tlakom (0,1 do 2,5 bara). Pogodan je za kulture koje se sade na veće razmake (voćnjaci, vinogradi, rajčica…).

 

Kapanje se može razviti kao površinski ili potpovršinski sustav.

 

Prednosti sustava su:

- ušteda vode

- povećani prinosi

- smanjena opasnost od zaslanjivanja

- mogućnost primjene kemikalija

- ograničen rast korova,

- druge uštede.

 

Nedostaci su:

- začepljenje sustava ili kapaljki

- oštećenja

- akumulacija soli

- cijena

- ograničen rast korijenovog sustava.

 

 

Nezaobilazan faktor kod razmatranja problematike navodnjavanja je i kakvoća vode. S tim povezani problem je sekundarno zaslanjivanje i alkalizacija tla kao posljedica dugotrajnog navodnjavanja. Zbog navedenog, ne samo da će u početku postave sustava (zapravo – već u fazi planiranja) trebati voditi računa o tome, već se i tijeklom primjene sustava moraju primjenjivati mjere za otklanjanje štetnih posljedica (održavanje čistoće sustava, ispiranje soli u dublje slojeve, dreniranje, dodavanje gipsa).

 

12.01.2013.

ARHIVA