Kljucanje kod peradi

Postoji prirodna pozadina pojave kljucanja kod peradi. To je jedan od načina društvenog kontakta između životinja, uglavnom da bi se uspostavio status.

 

Ova vrsta kljucanja poprima ekstremni karakter u lošim klimatskim uvjetima i uvjetima definiranim okolinom. Kanibalizam se često javlja u krajnje vlažnim i toplim peradnjacima, uz intenzivnu prisutnost prašine i mnogo životinja po kvadratnom metru, kod manjka polica, prostora za hranjenje ili ventilacije.

 

U prirodnim uvjetima može se primjetiti da životnje jedna drugoj kljucaju perje, jedući male komadiće samo iz radoznalosti ili da upotpune svoju prehranu. U peradarskom uzgoju, posebice ukoliko se koriste kavezi, perje je samo izvor kljucanja alternativan hrani. U ekstremnim uvjetima ovo se kljucanje pretvara u čupanje i jedenje perja, konačno skrečući u kanibalizam.

 

Glavni uzroci tome su pomanjkanje soli u hrani, količina sirovog vlakna ispod o,5% ili nedostatak određenih aminokiselina (metinona, cistina) u hrani.

 

Poznato je da perad ima sklonost prema obojenim ili sjajnim metalnima predmetima. Crvena boja im izgleda privlači najviše pažnje pa su u tim slučajevima napadi žestoki (udari kljunom). Ukoliko je posljedica ovog udaranja miris i okus krvi, kljucanje poprima još ekstremnije i agresivnije oblike. Uginule i povrijeđene životinje radi toga treba ukloniti što je prije moguće. Najčešće se krv kod peradi pojavi uslijed rana koje nastaju kao posljedica invazije parazita (uši, tekute), uslijed povreda u lošim kavezima ili kao posljedica pojave kokcidioze i proljeva.

 

Ukoliko se reže kljun kod peradi radi sprječavanja kljucanja i kanibalizma, to se mora obaviti najkasnije do 14. tjedna starosti, najbolje u dobi oko 8. tjedna. Nestručno obavljeno rezanje kljuna može uzrokovati stres kod životinja s nesagledivim posljedicama na njihovo zdravlje pa stoga taj zahvat treba obaviti stručno i profesionalno.

 

07.05.2017.

ARHIVA