Silaža i hranidba mlječnih krava te mogući problemi

 

Dobro pripremljena silaža značajan je hranidbeni faktor jer je bogat i jeftin izvor provitamina A neophodnog u hranidbi krava muzara. Međutim, u hranidbi krava ovim krmivom valja biti oprezan i držati se nekih pravila.

 

Prednost siliranja leži u činjenici da se na taj način najmanje gube hranjive tvari iz sirovine (npr. kukuruza), a takva je hrana kravama ukusna. Osim toga, tehnologija siliranja uz pomoć odgovarajućih bakterija oimogućava dugotrajno čuvanje ovakve hrane, što nije zanemariva okolnost.

 

Općenito se kaže da je silaža zamjena za zelenu krmu tijekom zime. Za proizvodnju silaže koriste se različite biljke, a  u nas je to najčešće kukuruz i to cijela biljka, a  on se pobire u fazi mlječno-voštane zriobe. Stručnjaci upozoravaju da ne bi trebalo krave hraniti silažom kao jedinim voluminoznim krmivom i to zbog visoke kiselosti što može izazvati različite metaboličke poremećaje. Zbog toga se i ograničava dnevna “doza” tog krmiva po jednoj kravi na max. 30 kg pri čemu se dodaje 3-5 kg sijena. Nadalje, važno je da krava koja se hrani takvom silažom dnevno dobije i potrebnu količinu strukturnih sirovih vlakana.

 

Koliko se maksimalno dnevno može dati kravi u obliku kukuruzne silaže ovisi o kvaliteti i vrsti silaže, ali i stanju krave. Dnevna količina kreće se oko 5-7 kg na 100 kg tjelesne mase životinje. No, na to utječe i količina suhe tvari u krmanoj masi.

 

Da bi silaža bila kvalitetna, mora udovoljavati ovim uvjetima:

- sadržaj suhe tvari u silažnoj masi od 30 do 40%,

- osiguranje anerobnih uvjeta u silosu,

- sadržaj potrebne količine lako topivih šećera u silažnom materijalu i

- dovoljna brojnost bakterija mliječno-kiselinskog vrenja i njihova visoka aktivnost.

 

Pripremiti kvalitetnu silažu zahtjevan je postupak koji iziskuje znanje i iskustvo prilikom samog siliranja kako bi se izbjeglo kvarenje silaže, a samim time i negativni učinci pokvarene silaže na organizam životinje.

 

Optimalna dužina sječke je između 9 i 12 mm, a ako je sječka predugačka tada se ona teško gazi i dolazi do pojave efekta “spužve” isto kao i kad se radi o presuhoj silaži.

 

Osim presuhe stabljike kukuruza koja je jedan od razloga nedovoljno utisnute silaže, drugi i najčešći razlog je taj što prikolice prebrzo dovoze sječku kukuruza s polja tako da je radnici sa traktorima za gaženje ne stignu dovoljno utisnuti. Do pojava nedovoljnog utiskivanja sječke za siliranje često dolazi i zbog žurbe koja nastaje zbog straha od pojave nepovoljnih vremenskih uvjeta (kiša) čime bi se prekinuo proces proizvodnje silaže.

 

Čest je slučaj da se nakon gaženja mase za siliranje nastavi sa gaženjem mase slijedeći dan, a da se prije toga nije stavio novi sloj sječke debljine od oko 15 cm. Na taj se način iz silaže istiskuje ugljični dioksid koji se stvorio preko noći, a utiskuje se zrak, tj. kisik što dovodi do stvaranja aeerobnih uvjeta idealnih za razvoj kvasaca. Dakle, uvijek prije nego se počne sa novim ciklusom gaženja silaže (nastavak siliranja slijedeći dan) potrebno je staviti najprije sloj sječke od 15 cm na stari sloj i tek tada krenuti sa gaženjem.

 

KVASCI u svom razvoju troše mliječnu kiselinu i stvaraju optimalne uvjete za razvoj plijesni koje pak stvaraju razne vrste mikotoksina štetnih po zdravlje životinja. Osim što potroše mliječnu kiselinu koja je glavni prirodni konzervans silaže, kvasci „jedu“ škrob i šečere. Na taj način u silaži se stvara velika količina topline (osjeti se ako se ruka gurne u silažu), a kao posljedica dolazi do GUBITKA ENERGIJE same silaže, pa tako dobijemo silažu manje energetske i hranjive vrijednosti.

 

Sa razvojem PLIJESNI dolazi do stvaranja različitih vrsta MIKOTOKSINA, najčešće zearalenona (u velikoj mjeri odgovoran za reproduktivne poremećaje kod domaćih životinja) i deoksinivalenola (izaziva uglavnom probavne poremećaje).

 

Životinje hranu kontaminiranu sa kvascima, plijesnima ili mikotiksinima zbog nespecifičnog mirisa i okusa odbijaju ili u manjoj mjeri konzumiraju, pa tako nastaju još veći gubici zbog smanjenog prirasta i smanjene proizvodnje mlijeka.

 

Često se puta cjelokupna količina takve silaže mora neškodljivo ukloniti jer je životinje ne žele konzumirati ili je silaža onečišćena u toj mjeri da nije za upotrebu, a što dovodi do teške situacije kada stočaru ponestane hrana za ishranu stoke, a posljedično i do velikog financijskog gubitka.

 

Kako bi spriječili negativne posljedice silaže na zdravlje životinja, poljoprivrednicima skrećemo pozornost na to da pripaze na kvalitetu silaže i da ne hrane stoku sa silažom na kojoj je primijećen razvoj plijesni kao na slikama (bijela je plijesan Penicillium roqueforti, a crveno je Monacsus ruber) koje su obje aerobne, a što znači da za svoj rast trebaju kisik kojega smo sami pogrešnim siliranjem utisnuli.

 

Slojeve takve pljesnive silaže obavezno treba odstraniti, dok je zdrav dio silaže potrebno tretirati posebnim kemijskim sredstvima. U takvu silažu prije hranjenja stoke, obavezno je potrebno umiješavati sredstva za vezivanje mikotiksina i ostalih štetnih produkata (npr. MINERAL DETX).

 

Za ptriptremu kavitetne silaže GRA-MA u prodaji ima SIL-ALL. To je prirodni biloški inokulant za silažu, formuliran da svojim sastojcima osigura silažu najboljih svojstava za dugo čuvanje i kvalitetnu hranidbu. Pomiješani s vodom, sastojci Sil-All-a će šećere iz biljne mase brzo pretvoriti u mliječnu kiselinu. Ovo stvara stabilnu i kiselu sredinu u silaži, bilo da se radi o silaži uskladištenoj u silosu ili u obliku bale.

Proizvod je u skladu s EU regulativom br. 1831/2003.

PRIMJENA (Sil-All za primjenu u tekućem obliku): sadržaj vrećice (250 g) otopiti u 5-10 litara vode. Ostaviti da odstoji 10 minuta. Otopljeni sadržaj uliti u spremnik te napraviti do 50 litara otopine. Koristiti 2 litre (10 g) na tonu krme pomoću aplikatora postavljenog na kombajn, prikolicu ili na prešu.

 

ARHIVA