Gnojidba voćnjaka organskim gnojivima

Pravilnom gnojidbom udovoljava se dvama temeljnim zahtjevima:

- voćnjak se opskrbljuje potrebnim hranjivima i

- obavlja se hranidba (gnojidba i prihrana) u pravo vrijeme tako da biljkama budu dostupna potrebna hranjiva u svim fazama rasta, osobito u fazi intenzivnog rasta i razvoja (tjeranje izboja i formiranje plodova).

 

Klasičan pristup zagovara primjenu organskog gnoja (stajnjaka), ali je pitanje da li ga se može osigurati u dovoljnim količinama i koliko je kvalitetan. Intenzivnija proizvodnja zahtijeva drugačiji prstup, pa se općenito smatra da gnojidba umjetnim (mineralnim) NPK gnojivima jamči ostvarenje postavljenih ciljeva u proizvodnji. Međutim, oba pristupa imaju značajne nedostatke, o čemu smo već pisali na ovim stranicama, a voćarima su te okolnosti dobro poznate.

 

Za pravilan rast i razvoj voćka treba slijedeće elemnte: dušik (N), fosfor (P), kalij (K), magnezij (Mg), kalcij (Ca), sumpor (S), bor (B), klor (Cl), bakar (Cu), željezo (Fe), mangan (Mn), molibden (Mn) i cink (Zn).

 

Ključno je prije gnojidbe utvrditi prisustvo elemenata u tlu kako ne bismo učinili štetu i sebi, u obliku nepotrebnog troška, i okolišu (zagađenje tla, voda i sl.).

 

Nedostatak elemenata može se utvrditi vizuelno i na temelju analize tla.

 

Najčešći su nedostatci dušika i kalija, sporadično se javljaju nedostaci fosfora, magnezija, bora, mangana i cinka, dok se vrlo rijetki javljaju nedostaci kalcija, sumpora, bakra, željeza i molibdena.

 

Nadostatak (i višak) hranjiva obično izaziva određene simptome na biljci koji su vidljivi na samoj biljci, uz napomenu da je često vrlo teško postaviti točnu dijagnozu na bazi samo vizuelnog pregleda obzirom da su neki simptomi veoma slični te se jedan te isti simptom u voćnjaku može javiti u više oblika. Dodatni je problem što na stablu istovoremeno postoji više simptoma nedostatka nekoliko hranjivih elemenata. Analiza tla daleko je pouzdanija metoda, obzirom se njome može utvrditi pH vrijednost zemljišta i procijeniti sadržaj hranjivih elemenata u njemu. No, kod toga valja priznati da se i tu suočavamo s ozbiljnim problemima procjene što učiniti u smislu hranidbe, jer se znade desiti da je tlo dobro opskrbljeno nekim od elemenata, a da simptomi ukazuju na drugo ili često puta prisutnost hranjiva u tlu ne znači da su ona biljkama i dostupna.

 

Dušik (N)

U slučaju nedostatka dušika voćke imaju kratke izboje. Boja listova je svijetlo-zelena do žuta (jabuka, breskva, trešnja) s brončanim tonovima (kruška). Listovi su sitni. Zbog principa kretanja dušika po biljci, simptomi nedostatka dušika najprije se javljaju na starijim listovima. Lišće će pasti ranije, a izdanci će na jesena biti tanji. Zamatanje plodova je slabo i oni u lipnju masovno otpadaju. Plodovi mogu biti manji i ranije dobivaju boju i sazrijevaju. Na višak dušika najčešće ukazuju veliki tamnozeleni listovi koji se dugo zadržavaju na biljci, plodovi su neodgovarajuće veličine koji ne traju dugo.

 

Fosfor (P)

Nedostatak fosfora vidljiv je kod mladog lišća koje je uspravno , tamnozeleno i nedostatne veličine. Kasnije lišće dobiva ljubičastu do crvenu nijansu, osobito peteljka i žilice. Na vrhu mladih izdanaka ostati će samo par listova purpurne boje. Plodovi su neugledni bez čvrstine. Višak fosfora ne utječe negativno na voćku, ali može uzrokovati manjak cinka.

 

Kalij (K)

Nedostatak se manifestira žutilom tkiva duž rubova lista. Rubovi postaju suhi. Kasnije, lišće dobiva brončanu boju i odumire. Siptomi se prvo pojavluju na starijem lišću. Najčešći simptomi nedostatka kalija na jabuci se javljaju u obliku nekroze i sušenja rubova listova, a na breskvi i višnji u obliku nekroze rubova i uvrtanju listova. Višak kalija nije štetan za voćku, no višak kalija može inhibirati usvajanje magnezija ili kalcija i na taj način uzrokovati njihov nedostatak.

 

Magnezij (Mg)

Nedovoljna količnina magnezija uzrokuje klorozu tkiva duž rubova listova i između glavnih lisnih žilica. Prvi simptomi javljaju se duž rubova listova.  S vremenom, klorozne zone tamne i odumiru, a iza njih ostaju zvjezdaste zone zelene boje duž glavnih žilica lista te u srednjem dijelu. Višak djeluje toksično posebno na mlado lišće.

 

Bor (B)

Nedostatak bora na trešnji manifestira se kroz odumiranje terminalnih dijelova izdanaka, na jabuci će listovi biti zadebljali, sitniji i nepravilnog oblika, a pojaviti će se nekroza unutrašnje strane kore. Kod kruške, nedostatak izaziva pucanje plodova. Nedostatak bora češći je kod koštunjičavog voća.

Kalcij (Ca)

Nedostatak kalcija kod jabuke izaziva gorku pjegavost – nekrotične lezije odmah ispod pokožice ploda. Utječe na razvoj korijenovog sustava osobito kod mladih voćaka te lišća, a kod koštunjičavog voća utječe na razvoj koštice. Iznimno je važan za neutraliziranje kiselosti tla. Manjak će dovesti i do “opaljivanja” oboda lista. Višak izaziva žućenje lista pri vrhu, osobito na kruški i dunji.

 

Željezo (Fe)

Manjak izaziva klorozu lista.

 

Sumpor (S)

Manjak će se odraziti na slabiji razvoj korijena. Rijeđa je pojava. Višak izaziva oštećenje lista i ploda i to kod agruma na kiselim tlima.

 

Bakar (Cu)

Manjak izaziva promjene na vrhu listova (listovi se izvitopere, uvinu i otpadaju). Javlja se kloroza lista.

 

Mangan (Mn)

Često se javlja na alkalnim tlima, tlima s lošom drenažom te u sušnim razdobljima. Visoka koncentracija željeza također može uzrokovati nedostatak mangana. Simptomi su isti kao i kod nedostatka željeza. Osim na mlađim listovima, javiti će se i na starijima u ekstremnim situacijama. Višak će dovesti do sitne krastavosti na jabuci.

 

Cink (Zn)

Nedostatak cinka vidljiv je na listovima koji su sitniji i uži. S vremenom, listovi pokazuju simptome kloroze između žila. Nedostatak cinka može biti posljedica povišene pH vrijednosti tla te viši nivo fosfora ili magana.

 

 

Logično je postaviti pitanje kako intervenirati u voćnjaku da on na vrijeme dobije sva potrebna hranjiva i da se udovolji zahtjevu efikasnosti (to se najčešće zaboravlja), a to znači da utvrditi optimalnu količinu gnojiva za najbolje rezultate, bez nepotrebnih troškova i gubitaka na hranjvima. Mi bismo rekli – to je ključan problem!!! O tome smo već pisali te ćemo samo ponoviti – jedino gnojidba izbalansiranim organskim gnojivima kao što su organska peletirana gnojiva Italpollina jamči udovoljenje tom zahtjevu jer se tom gnojidbom unose organski dušik, fosfor i kalij čija je iskoristivost 95%, uz potrebne druge elemnte i mikroelemnte. Praktično bez gubitaka, dok kod mineralnih gnojiva taj gubitak iznosi najmanje 50% pa i više (čak i 90% npr. kod fosfora u slučaju poremećaja kiselosti tla).

 

Evo dva prijedloga gnojidbe nakon berbe:

1. GNOJIDBA PHENIXOM

PHENIX (NPK 6:8:15 + Mg + mikroelementi) 100% je organsko gnojivo s najvećim sadržajem hranjivih tvari, idealno za zadovoljenje potreba najzahtjevnijih voćnjaka. Svi su elementi potpuno organskog porijekla što znači da nema gubitaka. Dušik se otpušta postepeno i dostupan je biljci cijelo vrijeme. Fosfor ne podlježe fikasaciji u tlu i netopljivosti. Visoki sadržaj kalija ima pozitivan utjecaj na dozrijevanje i poboljšanje kvalitete ploda. Magnezij i mikroelemnti upotpunjuju ishranu voćki.

Primjena: od 600 800 kg/ha. Primjena – nakon berbe pa do najkasnije dva tjedan prije kretanja vegetacije.

phenix

 

2. GNOJIDBA BIO-REXOM

BIO-REX je zreli stajnjak s s niskim sadržajem vode (max. 16%) i s visokim sadržajem humificirane organske tvari. Preporuča se za održavanje stalne razine plodnosti tla.

Primjena: od 800 – 1200 kg/ha. Primjena – nakon berbe pa do najkasnije dva tjedan prije kretanja vegetacije.

biorex

04.12.2016.

ARHIVA