Mrkva – O čemu treba voditi računa kod uzgoja?

 

Koliko smo puta u trgovini zatekli mrkvu koja je kvrgava, račvasta, nepravilna… općenito, neugledna. Često čak i profesionalni proizvođači imaju problema u proizvodnji pa se suočavaju s problemom da im mrkva ima nepravilan korijen, što im bitno utječe na kvalitetu, a samim time i na prodaju. Zapravo, naša percepcija mrkve jednaka je onoj sa slike u časopisima ili s vrećice sjemena.

 

Na rast te razvoj korijena mrkve utječe dosta fakltora.

 

Gnojidba

Gnojidbu navodimo na provom mjestu jer je taj problem često zapostavljen.

 

Najbolje se mrkva uzgaja u tlima koja su plodna odnosno, humusnim i dobro pognojenim. Cilj je gnojidbe osigurati ravnomjernu opskrbljenost hranjivima u cijeloj dubini tla u kojem se korijen razvija. No, upozoravamo, mrkva ne podnosi direktnu gnojidbu stajskim gnojem pa stoga često dolazi u plodoredu kao drugi usjev. Direktna posljedica gnojenja nezrelim stajskim gnojem biti će bujnost zelene mase (lišća), pucanje i račvanje korijena. Stoga se gnojidba tla organskim gnojivom (zrelim stajnjakom ili nekim drugim organskim gnojivom) obavezno obavlja u jesen, ukoliko mrkvu u takvo tlo sijemo na proljeće.

 

Zagovornici gnojidbe umjetnim NPK gnojivom preporučaju formulaciju 7.20:30 odnosno, na 100 m² to bi bilo 8 kg ili na hektar 800 kg. Potom treba pojedinačno dodati dušično gnojivo, ali uz izbjegavanje prevelikih količina jer prevelike količine i loše raspoređeno dušično gnojivo će izazvati probleme koje smo prije spomenuli.

 

Naša je preporuka organska gnojidba koja podrazumijeva korištenje organskih peletiranih gnojiva marke Italpollina koje Grama drži u prodaji i to (okvirna preporuka):

1. za vrijeme drljanja PHENIX (NPK formulacije 6-8-15) 800-1000 kg/ha,  a kasnije folijarno tretiranje AUXYM-om (u fazi početnog rasta korijena) te MYR BORO-om (svibanj – lipanj);

2. za glinasta tla – GUANITO (NPK formulacije 6-15-3) 200 kg/1000 m²;

3. pjeskovito siromašno tlo – BIO-REX 250-300 kg/1000 m² te potom pred sjetvu PHENIX 120-150 kg/1000 m².

 

Tlo

Tlo koje sadrži čestice kamena nije pogodno za uzgoj mrkve, kao ni glinasta, nestrukturna i grudasta tla. Kod takvih tala niti najintenzivnije mjere agrotehnike često puta neće dati rezultata.

 

Stoga mrkva najbolje uspijeva na lakšim i prozračnim tlima, fine strukture, u kojima prevladavaju čestice pijeska (pjeskovite ilovače, ilovaste pjeskulje). No ni kod odgovarajućeg tla ne treba zaboraviti na dobru obradu tla kojiom se osigurava rahlost, osobito površinskog dijela u koji sijemo sjeme.

 

Sorta

Iz prodajnog asortimana Grame možemo predložiti sorte:

- Nantes – korijen valjkastog oblika i tupog vrha dužine do 20 cm i promjera 3 cm. Za srednje ranu i srednje kasnu proizvodnju;

- Chatenay – korijen blago stožastog oblika s tupim vrhom, dužine do 15 cm i debljine 4 cm. Za jesensku proizvodnju;

- Flaker – krupnog korijena stožastog oblika ili sa zašiljenim vrhom, dužine do 30 cm i debljine 4-5 cm. Kasna sorta.

 

Sjetva

Treba paziti da se ne pojavi pre gusti sklop jer se korijen neće dovoljno razviti. Moguće je sijati i u gustiji sklop ako želimo mrkvu brati postupno (debljina olovke). Profesionalni proizvođači će postići sklop od 500 biljaka po m² (ranija berba) ili sklop od 100 biljaka po m² za jesensku berbu.

 

Naravno, kod svega treba uzeti u obzir i %-ak klijavosti sjemena pa se obično uzima da će od 100 sjemenki isklijati njih 50-ak.

 

Daljnja je naša preporuka sijanje i uzgoj mrkve na malo uzdignutijoj gredici (visine oko 20-25 cm), gdje su redovi međusobno razmaknuti 2-5 cm.

 

Njega

Nakon nicanja obavezno je prorjeđivanje koje se može obaviti u više navrata što će omogućiti uzastopunu berbu i dostupnost “mlade” mrkve tijekom cijele godine.

 

Osiguranje kontinuirane vlažnosti tla je ključan zahtjev u uzgoju jer mrkva ne podnosi manjak vlage. No, ni previše vode nije dobro, jer će višak vlage izazvati pucanje korijena.

 

Važno je i eliminirati korove što ćemo na manjim površinama (naši vrtovi) učiniti mehanički (pljevljenje, okopavanje).

 

Bolesti i štetnici

Mrkvu najčešće napada alternarija ili crna pjegavost pa potom i plamenjača, pepelnica, cerkospora i rđa koje napadaju list.

 

Korijen napadaju bijela i obična trulež korijena.

 

Bakterioze također napadaju korijen.

 

Od štetnika ćemo nabrojiti: uši, grinje i mrkvina muha (lišće) dok će korijen napasti spomenuta muha, rovci, žičnjaci i sovice.

 

Prvenstveno, bolesti i štetnike je najbolje suzbijati indirektnim metodama kao što je poštivanje plodoreda. Samo kod teških napada i u profesionalnoj proizvodnji ići će se kemijskim sredstvima.

ARHIVA