Kada spominjemo  već uvriježen termin “eko” voće, pod time ne smatramo nikakve nove sorte ili kultivare, kako bi to mogli na “prvu loptu” zaključiti. Jednostavno, radi se o biljkama koje su u tolikoj mjeri otporne na bolesti i štetnike te ih zato nije potrebno posebno štititi raztličitim kemijskim sredstvima, za razliku od uobičajenih voćnih vrsta koje uzgajamo u našim vrtovima ili voćnjacima.

 

U tom smislu, prave “eko” voćke su:

 

SIBIRSKA BOROVNICA – Skromna je to biljka, bez osobitih zahtjeva obzirom na tlo i prihranu. Izdrži i do – 40 stupnjeva C, a može cvasti i na -10 stupnjeva. Cvate od veljače te plod daje već u svibnju, prije jagoda! Raste u obliku grma od 1,5 do 2 metra u visinu, a doživi i 40 godina starosti. Godi joj vlaga i sunce.

 

ASIMINA (INDIJANSKA BANANA) – listopadno je drvo, može se uzgajati kao grm ili kao drvo, koje može narasti od 2,5 do 8 metara. Podnosi sva tla. Iznimno je otporna na niske temperature (do – 30 stupnjeva Celzijusa u stanju mirovanja). Plodove daje u trećoj godini nakon sadnje. Plodovi su slični banani ili mangu, dugi su od 7 do 15 cm. Težina plodova je od 50 do 500 grama. Plod okusom podjeća na bananu, mango i ananas (mješavina okusa). Bogat je ugljikohidratima, vitaminima i mineralima, osobito kalcijem i željezom. Ovu biljku nije potrebno prskati pa je s pravom nazivamo eko voćem. Listovi i peteljke mogu se koristiti kao prirodni pesticid. Listovi i grane mogu se koristiti u medicini jer sadrže antikancerogenu tvar asimicin.

 

ŽIŽULA (KINESKA DATULJA) – uspjeva u primorskoj i kontenentalnoj klimi. Dobro podnosi niske temperature (do -25 stupnjeva Celzijusa). Otporna je na sušu i bolesti te ne traži prskanje. Stablo naraste od 2 – 5 metara u visinu, ali se biljku može oblikovati u grm. Nije zahtjevna u pogledu tla. Plod daje u trećoj godini nakon sadnje. Plodovi su smeđe boje (ili crvenkasti), a beru se od rujna. Koriste se svježi ili sušeni. Od plodova žižule rade se marmelade, sokovi i rakija. Zbog visokog sadržaja korisnih sastojaka i vitamina C, plod se koristi za sniženje krvnog tlaka i za liječenje želučanih i crijevnih tegoba. Lišće, kora i biljna masa koristi se za spravljanje čajeva. Poznavatelji tvrde da je dovoljno pojesti plod ili dva pa čak i nedovoljno zreo da bi se u trenutku odagnale tegobe u želucu u obliku grčeva i boli.

 

ARONIJA – domovina joj je Sjeverna Amerika. Kao ljekovita biljka poznata je već Sjevernoameričkim Indijancima koji su osim plodova, za prehranu i spravljanje ljekovitih pripravaka, koristili i njeno lišće te koru. Iznimno je izdržljiva i otporna vrsta. Nezahtjevna je i pogodna za sadnju kao voćka ili ukrasni grm. Naraste od 1,5 do 2,5 metara. Cvate u svibnju dok plodove daje krajem kolovoza. Njezini su plodovi prava vitaminska bomba. Blagotvorno djeluju na jetru i žuć, smiruju grčeve i bolove u želucu, čiste krv, smanjuju krvni pritisak, smanju šećer u krvi… Sadrže visoku količinu biofenola, tanina, flavonoida i antocijana te visoke koncentracije karotena, koji štiti stanice od oštećenja, koji štiti stanice od oštećenja, oči od nastanka sive mrene, a kožu od oštećenja uslijed sunčanja. Tvari u plodovima odstranjuju teške metale iz tijela te se stoga preporuča bolesnicima oboljelima od raka ili onima koji su oboljeli uslijed neke teže bolesti ili su bili na operaciji.

 

 

GOJI (GOĐI) - (vučje bobice). Munjevito osvaja naše vrtove. Stiže s Himalaje gdje je poznaju već vrlo dugo kao iznimno ljekovitu biljku. Grmolika je biljka koja naraste od 1 do 3 metra u visinu. Bobice (plodovi) zriju od srpnja do listopada. Zbog brze oksidacije one se ne beru već se tresu s grana te se potom suše. Zbog iznimnih antioksidacijskih svojstava koristi se u tradicionalnoj kineskoj medicini, ali sve više osvaja i “zapad”. Naime, tajna je uspjeha u tome što goji plodovi sadrže elemente iznimnih antioksidantskih svojstava (npr. 100 grama goji bobica ima 25.300 jedinica dok 100 grama ploda suhe šljive ima tek 5.770 jedinica)!

 

 

DRIJEN – Drijen je grmolika voćla koja može narasti od 6-8 metara. Cvate krajem veljače ili početkom ožujka žutim cvjetovima, dok je plod crvena dugoljasta koštunica, kiselkastog i ugodnog okusa koji sazrijava od kraja kolovoza pa sve do početka listopada. Vrlo je otporna biljka pa podnosi iznimno niske temperature. Niti u pogledu kvalitete zemljišta nije zahtjevan. Drijen je optoran na sušu, ali se bolja kvaliteta plodova postiže ukoliko mu se za sušna vremena dade nešto vode. Može ga se i umjereno pognojiti. Rezidba nije potrebna, ali se mogu ukloniti grane koje smetaju ili u svrhu prorjeđivanja krošnje radi veće rodnosti .

 

 

Gra-ma, uz navedene vrste, u pondi ima i druge poznate i tražene voćne vrste koje su posljednjih godina našle svoje mjesto u našim vrtovima i voćnjacima:

- borovnice,

- Tayberry i Boysenberry,

- ostalo bobičasto voće (ribizla, kupina, malina…).

 

Povezani članci:

- Nove sorte za vaš voćnjak

- Četiri kraljice vaših vrtova

- Tayberry i Boysenberry

- Novosti za vaš vrt i voćnjak

- Zdrav kao drijen