Eko voće iz Gra-me

Kada spominjemo već uvriježen termin “eko” voće, mi pod time ne podrazmjevamo nikakve nove sorte ili kultivare, kako bi to mogli na “prvu loptu” zaključiti. Jednostavno, radi se o biljkama koje su u tolikoj mjeri otporne na bolesti i štetnike da ih zato nije potrebno posebno štititi različitim kemijskim sredstvima, za razliku od uobičajenih voćnih vrsta koje uzgajamo u našim vrtovima ili voćnjacima.

Neke od tih vrsta su iznimno ljekovite (aronija, goji, shisandra, vučji trn…)!

U tom smislu, prave “eko” voćke su:

SIBIRSKA BOROVNICA – (ili Medena borovnica) Skromna je to biljka, bez osobitih zahtjeva obzirom na tlo i prihranu. Izdrži i do – 40 stupnjeva C, a može cvasti i na -10 stupnjeva. Cvate od veljače te plod daje već u svibnju, prije jagoda! Plod je dužine do 2 cm. Okus ploda je blago slatki do gorkasti. Vrlo je ljekovita jer sadrži mnogo antioksidanata i C te D vitamina! Raste u obliku grma od 1,5 do 2 metra u visinu, a doživi i 40 godina starosti. Godi joj vlaga i sunce. Nije samooplodna pa je neophodno posaditi barem dvije biljke.

ASIMINA (INDIJANSKA BANANA) – listopadno je drvo, može se uzgajati kao grm ili kao drvo, koje može narasti od 2,5 do 8 metara. Podnosi sva tla. Iznimno je otporna na niske temperature (do – 30 stupnjeva Celzijusa u stanju mirovanja). Plodove daje u trećoj godini nakon sadnje. Plodovi su slični banani ili mangu, dugi su od 7 do 15 cm. Težina plodova je od 50 do 500 grama. Plod okusom podjeća na bananu, mango i ananas (mješavina okusa). Bogat je ugljikohidratima, vitaminima i mineralima, osobito kalcijem i željezom. Ovu biljku nije potrebno prskati pa je s pravom nazivamo eko voćem. Listovi i peteljke mogu se koristiti kao prirodni pesticid. Listovi i grane mogu se koristiti u medicini jer sadrže antikancerogenu tvar asimicin.

ŽIŽULA (KINESKA DATULJA) – uspjeva u primorskoj i kontenentalnoj klimi. Dobro podnosi niske temperature (do -25 stupnjeva Celzijusa). Otporna je na sušu i bolesti te ne traži prskanje. Stablo naraste od 2 – 5 metara u visinu, ali se biljku može oblikovati u grm. Nije zahtjevna u pogledu tla. Plod daje u trećoj godini nakon sadnje. Plodovi su smeđe boje (ili crvenkasti), a beru se od rujna. Koriste se svježi ili sušeni. Od plodova žižule rade se marmelade, sokovi i rakija. Zbog visokog sadržaja korisnih sastojaka i vitamina C, plod se koristi za sniženje krvnog tlaka i za liječenje želučanih i crijevnih tegoba. Lišće, kora i biljna masa koristi se za spravljanje čajeva. Poznavatelji tvrde da je dovoljno pojesti plod ili dva pa čak i nedovoljno zreo da bi se u trenutku odagnale tegobe u želucu u obliku grčeva i boli.

ARONIJA – domovina joj je Sjeverna Amerika. Kao ljekovita biljka poznata je već Sjevernoameričkim Indijancima koji su osim plodova, za prehranu i spravljanje ljekovitih pripravaka, koristili i njeno lišće te koru. Iznimno je izdržljiva i otporna vrsta. Nezahtjevna je i pogodna za sadnju kao voćka ili ukrasni grm. Naraste od 1,5 do 2,5 metara. Cvate u svibnju dok plodove daje krajem kolovoza. Njezini su plodovi prava vitaminska bomba. Blagotvorno djeluju na jetru i žuć, smiruju grčeve i bolove u želucu, čiste krv, smanjuju krvni pritisak, smanju šećer u krvi… Sadrže visoku količinu biofenola, tanina, flavonoida i antocijana te visoke koncentracije karotena, koji štiti stanice od oštećenja, koji štiti stanice od oštećenja, oči od nastanka sive mrene, a kožu od oštećenja uslijed sunčanja. Tvari u plodovima odstranjuju teške metale iz tijela te se stoga preporuča bolesnicima oboljelima od raka ili onima koji su oboljeli uslijed neke teže bolesti ili su bili na operaciji.

 GOJI (GOĐI) - (vučje bobice). Munjevito osvaja naše vrtove i pravo je “super voće”. Stiže s Himalaje gdje je poznaju već vrlo dugo kao iznimno ljekovitu biljku. Vrlo je izdržljiva biljka i pogodna za naše uvjete, izdrži i do -30°C! Grmolika je biljka koja naraste od 1 do 3 metra u visinu. Bobice (plodovi) zriju od srpnja do listopada, veličine su 1 – 2 cm. Sušeni okusom podsjećaju na grožđice. Zbog brze oksidacije one se ne beru već se tresu s grana te se potom suše. Zbog iznimnih antioksidacijskih svojstava koristi se u tradicionalnoj kineskoj medicini, ali sve više osvaja i “zapad”. Naime, tajna je uspjeha u tome što goji plodovi sadrže elemente iznimnih antioksidantskih svojstava (npr. 100 grama goji bobica ima 25.300 jedinica dok 100 grama ploda suhe šljive ima tek 5.770 jedinica), C, E, B1, B2, B6, 18 aminokiselina te 21 element u tragovima (željezo, cink, bakar, selenkalcij, fosfor…)…!

DRIJEN – Drijen je grmolika voćla koja može narasti od 6-8 metara. Cvate krajem veljače ili početkom ožujka žutim cvjetovima, dok je plod crvena dugoljasta koštunica, kiselkastog i ugodnog okusa koji sazrijava od kraja kolovoza pa sve do početka listopada. Vrlo je otporna biljka pa podnosi iznimno niske temperature. Niti u pogledu kvalitete zemljišta nije zahtjevan. Drijen je optoran na sušu, ali se bolja kvaliteta plodova postiže ukoliko mu se za sušna vremena dade nešto vode. Može ga se i umjereno pognojiti. Rezidba nije potrebna, ali se mogu ukloniti grane koje smetaju ili u svrhu prorjeđivanja krošnje radi veće rodnosti (Zdrav kao drijen).

FLORINA (jabuka) – Sorta je prilično otporna na bolesti (plijesan i krastavost – fuzikladij; na pepelnicu malo osjetljiva). Dobro podnosi skladištenje. Plod je srednje do jako obojan, a boja je tamnocrvena sa karakterističnim bijelim maškom po plodu. Dobroga je okusa, slatka. Plod je srednje do velik. Urodi su dobri ali je sklona alternativi. Dozrijeva krajem rujna i početkom listopada. Srednje do bujnoga je rasta. Dobro ju je uzgajati u kombinaciji sa Gold Rushom, Freedomom,Idaredom, Zlatnim delišesom i dr.

SHISANDRA (ŠISANDRA, Shisandra Chinensis) – je penjačica koja daje sitne crvene plodove u obliku bobica, slično ribizlu. Dozrijeva u 9. i 10. mjesecu. Izdrži niske temperature (do -30°C), a cvjeta od travnja do svibnja. Znatno naraste u  visinu i širinu. Poznata je biljka iz kineske tradicionalne medicine (pomlađivanje, liječenje kašlja, umora), ali i suvremene (vraćanje energije, protiv umora, poboljšanje mentalnih funkcija). Šisandru uzgajamo kao drvo ili kao penjačicu,a  sadimo je više u sjenu. Prve tri godine je ne orezujemo, a poslije samo jako tanke grančice. Gnojimo organskim gnojivom. Traži vlažno tlo.

VUČJI TRN (PASNI TRN, SIBIRSKI ANANAS, Hippopaphea rhamnoides) – iznimna vrsta, do sada neopravdano zapostavljena. Lijep je grm koji se koristi većinom u hortikulturi, ali je i perspektivna voćna kultura. Vučji trn je grmolika biljka, plitkog korijena, koja može narasti i do 6 m u visinu. Podnosi sve vrste tala, osim ako su previše slana ili potopljena. Dobro podnosi mraz (do -35ºC), zagađenja i  ne stradava od bolesti i štetočina pa nije potrebna kemijska zaštita. Cvata u ožujku i travnju, a njegovi su cvijetovi iznimno privlačni za pčele. Plod sazrijeva od kolovoza,a često ostane na granama i do proljeća. Plodovi su žućkaste boje, mirisni i sočni. Imaju visoki sadržaj vitamina C (10-15 puta više negol imun), vitamine B1, B2, B6, E i F. Plodovi služe za ljudsku ishranu samo u prerađenom obliku (pekmez, marmelada, džem, ali bez sjemenki), kao vitaminski koncentrat ili sok. Od plodova se dobiva i ulje koje služi za liječenje rana , kožnih i ulkusnih bolesti te smrzotina. Zimi se u njemu zadržavaju ptice koje se hrane preostalim plodovima. U Gra-mi su u ponudi sorte Dorana (samo ženski), Askola (ženksi) te Pollimix2 (muški). Radi ploda, zajednos e sade muški i ženski grmovi, a kao ukras samo muški.

Gra-ma, uz navedene vrste, u pondi ima i druge poznate i tražene voćne vrste koje su posljednjih godina našle svoje mjesto u našim vrtovima i voćnjacima:

- borovnice,

- Tayberry i Boysenberry (Tayberry i Boysenberry – novo jagodičasto voće)

- kupine,

- ostalo bobičasto voće (ribizla, malina…).

19.03.2017.

Save

Save

ARHIVA