Čuvanje krumpira preko zime

 

 

Pridržavnje općenito poznatih pravila prilikom vađenja te uskladištenja krumpira važan je uvjet za osiguravanje uvjeta za daljnje čuvanje krumpira u skladištima, osobito kada je godina bila vlažna, a kako bi gubitci uslijed kvarenja gomolja bili što manji. Osobito u vlažnijim godinama bolesti kao plamenjača (Phytophthora infestans) i crna pjegavost ili palež (Alternaria solani) uzimaju znatnog maha. U tom pogledu, gotovo da je identična situacija kako s ranijim tako i s kasnijim sortama. Sve navedeno iziskuje potrebu pojačanog tretiranja cime protiv gljivičnih oboljenja, a što ukazuje statistika unazad nekoliko godina. Naravno, nikako ne smijemo zaboraviti ni na mjeru koja se sastoji u mehaničkom ili kemijskom uništavanju cime (desikacija).

 

krumpir2

Zadnjih godina u nas se pojavljuje jedan značajan fiziološki poremećaj u gomolju poznat pod nazivom tamna pjegavost mesa gomolja. Poremećaj je prepoznatljiv jedan do dva dana iza vađenja krumpira po unutrašnjim tamnim promjenama nekoliko milimetara ispod kožice gomolja. Važno je ukazati da se taj poremećaj ne manifestira na površini gomolja pa ga je teško “detektirati”. Primjetiti će ga tek krajnji korisnik prilikom rezanja krumpira.

 

Posljednjih godina izrazit je po posljedicama i fiziloški poremećaj pod nazivom šuplje srce krumpira. Nastaje kao posljedica nepravilnog rasta na pjeskovitim i tresetnim tlima, s time da su oštećenja prisutnija kod većih gomolja. Ova pojava se ne manifestira na površini kožice gomolja već će biti vidljiva kada razrežemo gomolj na polovice. Uzrok ovoj pojavi su dva razloga:

 

- u slučaju rasta u iznimno stresnim uvjetima (visoke temperature i jako sunčano zračenje) središnje staničje mesa gomolja može odumrijeti;
– zbog nepravilnog rasta korijena nastaju tenzije unutar gomolja pa će nastati zvjezdolike šupljine unutar gomolja.

 

Ovu pojavu možemo prevenirati kroz izbor manje osjetljivih sorti, sklopom u sadnji utjecati na veći broj gomolja po biljci te osigurati optimalne uvjete rasta s dovoljno vlage i ne odviše dušičnih gnojiva.

 

No, u svemu tome treba primjetiti da je iznimno važno osigurati dobre tehničke uvjete za čuvanje krumprira što podrazumijeva niz mjera. Prvo, to su dobro toplinski izolirana skladišta s dostatnom ventilacijom. Važno je znati da ovdje “imamo posla” sa živom tvari (organizmom), jer gomolji tijekom čuvanja dišu i emitiraju toplinu. Na velikim hrpama gdje nema ni dovoljno prozračnosti krumpir će biti sklon razvoju patološke truleži i gnjiloće. Zato krumpir poslije berbe treba posušiti, a tijekom dva iduća tjedna u skladištu održavati temperaturu od 15 – 18°C uz propuhivanje zraka s povišenom vlagom.

 

Česta je i pojava poznata pod nazivom zaslađivanje krumpira, osobito zbog neuvjetnih skladišta gdje tijekom zime temperatura padne ispod 6°C. Jedino rješenje je osiguranje spomenutih uvjeta (izolacija, provjetravanje).

 

Manjim proizvođačima krumpira, koji ga proizvode za vlastite potrebe, a da bi izbjegli opisane probleme, savjetujemo da nakon berbe ostave krumpir na hrpi barem 24 sata, u sjeni i ne previše vlažnom prostoru. Potom gomolje treba probrati i sortirati u drvene sanduke prema veličini. Oboljele i oštećene gomolje bacite. Prostorija za čuvanje gomolja mora biti zamračena s preporučljivim rasponom temperature od 4 do 20°C.

 

(Prilog pripremlien prema članku autora mr.sc. Milorada Šubića “Čuvanje krumpira kroz zimu”)

 

03.09.2017.

Save

Save

Save

ARHIVA